logo Naslovna
naslov
IZBORNA MATEMATIKA II
: Ivan Tomljenović - : 8.1.2020.

Rastrošno plaćamo brojna ponavljanja županijskih, gradskih i općinskih izbora radi istog konačnog ishoda!


 

Zašto su 2009. neki rezultati lokalnih izbora bili dobar temelj za sudske tužbe? Kako je zakonskim izmjenama za lokalne izbore 2013. i 2017. situacija pravno zakrpana, ali je ostala nelogična. Zašto se ne primijeni ustavnosudsko shvaćanje pojma „glasa“ kao i dominantna praksa u većini zemalja svijeta? „Važeći glas“ jest pleonazam; „nevažeći glas“ jest oksimoron

 

 

Problem lokalnih izbora

 

Predsjednički izbori još nisu dali problem nepotrebnog drugog kruga, ali postojali su izbori koji su se u DIP-u jednako nekonzistentno obrađivali i već su urodili rezultatima u „prvom krugu“ kada bi u varijanti primjene izračuna iz „drugog kruga“ pobjednik nedvojbeno postojao već u „prvom krugu“. Takav „drugi krug“ ne samo da nije bio potreban, nego se sukladno poimanju Ustavnoga suda nije ni smio dogoditi. Riječ je o lokalnim izborima 2009. s nizom pobjeda u drugome krugu onih kandidata koji su u prvom krugu osvojili više od 50% glasova s važećih listića, ali im je zbog nevažećih listića prema DIP-ovskom računanju iznesen rezultat manji od 50%.

 

Naime, Zakon o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba u čl. 37. (na snazi je bio za lokalne izbore 2009.), kad je govorio o drugom krugu izravnih izbora navedenih tijela, navodio „veći broj glasova birača koji su glasovali“ kao dovoljno za pobjedu. Tu je očito jasnije bilo istaknuto ono što je pandan „drugome krugu“ prilikom izbora predsjednika. Ali u praksi, kod rezultata, nevažeći listići i u prvom i u drugom krugu izravnih lokalnih izbora ulaze u raspodjelu (kao kod DIP-ove, smatramo, krive prakse rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora). Zanimljivo je da je u čl. 34. navedeni Zakon kao opće načelo spominjao (po obliku i izričaju, pandan ustavnoj odredbi): „Općinski načelnik, gradonačelnik, župan i gradonačelnik Grada Zagreba biraju se većinom glasova svih birača koji su glasovali“, a odmah ispod da je izabran „kandidat koji na izborima dobije više od 50% glasova birača koji su glasovali (prvi krug izbora)“ (po obliku i izričaju, pandan odredbe o „prvom krugu“ iz Zakona o izboru predsjednika RH). No, i ovdje su ostala ista pitanja o tome kako može – kad su samo dva kandidata na izborima – odredba o „većini glasova svih birača koji su glasovali“ (odredba za prvi krug) obuhvaćati značenjski nešto drugo u odnosu na sintagmu „veći broj glasova birača koji su glasovali“ (odredba za drugi krug) ako pojam glasovanja i glasova i u jednome i u drugome slučaju znači (a i mora značiti) isto!? (Naime, da je obrnuto, pa da je sintagma „veći broj glasova birača koji su glasovali“ primjenjiva na prvi krug, tada bi – u slučajevima tri i više kandidata – mogao biti proglašen pobjednikom i netko s manje od stvarnih 50% glasova birača koji su glasovali jer bi bilo dovoljno da je dobio „veći“ broj glasova, a ne, makar prema svima nesporno relativnu, „većinu“ glasova svih birača koji su glasovali.)

 

Na lokalnim izborima 2009., za razliku od 2013. i 2017. na kojima nema takve promjene redoslijeda kod kandidata koji su poslani u drugi krug s više od 50% glasova s važećih listića, imamo primjerice slučaj u Općini Majur (Sisačko-moslavačka županija) gdje je Klementina Karanović u prvome krugu pobijedila Anu Šarić, jedinu protukandidatkinju, rezultatom 415:414, no zbog 12 nevažećih listića, DIP-ovska je računica spustila Karanović ispod 50% i „potjerala“ je u drugi krug. Ana Šarić „pobijedila“ je u takvome drugom krugu. Situacija je to koja je bila sasvim zrela za tužbu kandidatkinje Karanović kao zaista izabrane općinske načelnice 2009.

 

Tablica 1: Rezultati izbora za načelnika Općine Majur 2009. godine

OPĆINA MAJUR – IZBORI ZA NAČELNIKA 2009.

URAČUNAVAJUĆE – LISTIĆI

(VAŽEĆI + NEVAŽEĆI + NEUBAČENI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTATI IZBORA U "PRVOM KRUGU" PREMA DIP-u (841 = 100%)

REZULTATI IZBORA U "PRVOM KRUGU" PREMA LOGICI USTAVNOG SUDA (829 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

K. KARANOVIĆ

415

49,35

K. KARANOVIĆ

415

50,06

2.

A. ŠARIĆ

414

49,23

A. ŠARIĆ

414

49,94

3.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

12

1,43

-

-

-

 

No, za iduće lokalne izbore dolazi do nekih zakonskih izmjena. Načela koja su vrijedila za prethodni izborni ciklus vrijede i dalje, no zakonodavac, mogući da i zbog svijesti o potencijalnim tužbama i postizbornom kaosu počne li netko koristiti argumente Ustavnoga suda iz 1995., precizira: a) da se većina računa od „svih birača koji su glasovali prema evidenciji u izvatku iz popisa birača i priloženim potvrdama za glasovanje“ (čl. 94. Zakona o lokalnim izborima), b) mijenja „prvi krug izbora“ u „prvi krug glasovanja“ u jednoj zagradi i c) propisuje iznimku koja onemogućuje drugi krug ukoliko su u prvome bila najviše kandidata od kojih nijedan prešao 50% glasova prema zakonskom izračunu. To bi točno pokrilo situaciju iz Majura prema kojoj ne bi bilo drugog kruga, nego bi pobjednicom bila proglašena Klementina Karanović, koja je zapravo zakonski i bila pobjednica.

 

Prikažimo zorno glavne zakonske naglaske o potrebnoj većini glasova za pobjedu (uz ponavljanje konstatacije kako u praksi drugi krug predsjedničkih izbora – u kojemu računananje smatramo ispravnim jer kao bazu za računanje glasova kandidata uzima samo važeće listiće – odudara od preostala tri slučaja u kojima DIP kao bazu za računanje glasova kandidata uzima i važeće i nevažeće i neubačene listiće, pri čemu za lokalne izbore 2013. i 2017. postoji zakonsko pokriće za takvu praksu, ali za lokalne izbore 2009. ne postoji pa je – opet ponavljamo – Klementina Karanović bila zakonska pobjednica).

 

Tablica 2: Zakonske odredbe o načinu dolaska do izborne pobjede u dvama krugovima lokalnih i predsjedničkih izbora

 

Lokalni izbori

Predsjednički izbori

1. krug

„većinom glasova svih birača koji su glasovali“;
„više od 50% glasova birača koji su glasovali (prvi krug izbora)“ (Zakon o izborima općin. načelnika)
(do 2012.)

„većinom glasova svih birača koji su glasovali prema evidenciji u izvatku iz popisa birača i priloženim potvrdama za glasovanje“ (od 2012.)
„više od 50% glasova birača koji su glasovali (prvi krug glasovanja)“ (od 2012.)
„ako se (…) kandidirao (…) samo jedan ili samo dva kandidata (…) izabran je kandidat koji na izborima dobije najveći broj glasova“ (od 2012.)

„većinom svih birača koji su glasovali“ (Ustav)
„većinom glasova svih birača koji su glasovali“ (Zakon o izboru PRH)

2. krug

„veći broj glasova birača koji su glasovali“ (Zakon o izborima općin. Načelnika...)

„veći broj glasova birača koji su glasovali“ (Zakon o lokalnim izborima);

„većinom svih birača koji su glasovali“ (Ustav)
„najveći broj glasova birača koji su glasovali“ (Zakon o izboru PRH)

 

 

Pirove pobjede u prvome krugu – primjeri 2013. i 2017.

 

U praksi smo analizirali rezultate personalnih redovitih lokalnih izbora 2013. i 2017. (izvanredne nismo uzimali u obzir). Od ukupno 42 izbora za župana, čak je 8 puta pobjednik prvoga kruga osvojio više od 50% glasova s važećih listića, ali je kao takav – prema gore navedenim zakonskom propisu donesenom 2012. u osvit drugih redovnih lokalnih izbora – morao u drugi krug. Držimo da je to bilo bezrazložno. To su redom bili izbori za župana u Karlovačkoj (2013.), Varaždinskoj (2013.), Zadarskoj (2013.), Šibensko-kninskoj (2013. i 2017.), Sisačko-moslavačkoj (2013. i 2017.) i Vukovarsko-srijemskoj županiji (2017.).

 

Izračun glasova u tim slučajevima učinjen je ovako:

 

Tablica 3: Primjer „A“ razdiobe birača i listića (DIP na izborima za župana Karlovačke županije 2013. – zakonit, ali nelogičan izračun)


A moglo je, da se pridržavalo logike Ustavnog suda, biti ovako:

 

Tablica 4: Primjer „B“ razdiobe birača i listića (logika Ustavnoga suda na izborima za župana Karlovačke županije 2013.– logičan izračun)


I 2009. se može naći sličnih primjera izračuna, konkretno, kod izbora za župana riječ je o Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. No, sukladno gore spomenutim zakonskim propisima, kandidati Goran Pauk odnosno Ante Sanader, prema ostvarenim rezultatima, morali su 2009. biti proglašeni pobjednicima već nakon prvog kruga. U njihovim slučajevima je drugi krug bio nepotreban financijski aranžman poreznih obveznika.

 

Tablica 5: Primjeri rezultata izbora za župana Šibensko-kninske županije (u tri izborna ciklusa zaredom!) kako ih računa DIP (mimo Zakona 2009. i na temelju Zakona 2013. i 2017.) (lijevo) u usporedbi sa zakonitom (2009.) i logičnijom računicom (2009., 2013. i 2017.) s uporištem u obrazloženju i Rješenju Ustavnoga suda (desno)

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA 2009. – IZBORI ZA ŽUPANA

URAČUNAVAJUĆE – LISTIĆI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (57.756 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (54.185 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

G. PAUK (HDZ…)

28.451

49,26

G. PAUK (HDZ…)

28.451

52,51

2.

D. ŽIVKOVIĆ (SDP…)

15.826

27,40

D. ŽIVKOVIĆ (SDP…)

15.826

29,21

3.

I. LEDENKO (HSP…)

9.908

17,15

I.LEDENKO (HSP…)

9,908

18,29

4.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

3.571

6,18

-

-

-

 

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA 2013. – IZBORI ZA ŽUPANA

URAČUNAVAJUĆE – LISTIĆI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (53.376 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (49.639 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

G. PAUK (HDZ…)

24.861

46,58

G. PAUK (HDZ…)

24.861

50,08

2.

A. BARA (SDP…)

16.789

31,45

A. BARA (SDP…)

16.789

33,82

3.

I. LEDENKO (LOZA)

4.144

7,76

I. LEDENKO (LOZA)

4.144

8,35

4.

P. COTA (HSP)

3.845

7,20

P.COTA (HSP)

3.845

7,75

5.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

3.737

7,00

-

-

-

 

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA 2017. – IZBORI ZA ŽUPANA

URAČUNAVAJUĆE – LISTIĆI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (48.169 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (45.199 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

G. PAUK (HDZ…)

23.797

49,40

G. PAUK (HDZ…)

23.797

52,65

2.

F. VIDOVIĆ (SDP…)

10.538

21,88

F. VIDOVIĆ (SDP…)

10.538

23,31

3.

I. LEDENKO (MOST)

5.861

12,17

I. LEDENKO (MOST)

5.861

12,98

4.

L. CRVELIN (ŽZ)

3.088

6,41

L. CRVELIN (ŽZ)

3.088

6,83

5.

A. MATOV (HRAST…)

1.915

3,96

A. MATOV (HRAST…)

1.915

4,24

6.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

2.970

6,17

-

-

-

 

Birači Šibensko-kninske županije tri put zaredom nepotrebno su izlazili na birališta ponavljati svoje izbore za župana, iako je pobjednik na temelju glasova (Ustavni sud!) bio poznat svaki put već u prvom krugu.

 

Opseg ovoga članka premašuje ipak neka druga analiza o tome koliko su takvi, na temelju zakonskih propisa nepotrebni, izbori stajali porezne obveznike dodatnih financijskih sredstva, izraženih ne samo kroz novčana sredstva, nego i troškove kampanje, vremenski gubitak birača, rizik od tužbi i sl. Pri tome valja napomenuti da se spomenute 2009. za dosljedan model izračuna isključivo važećih listića kao „glasova“, a svih drugih kao „ne-glasova“ (nevažeći listić je „izbor“, ali nije „glas“, logika je to i Ustavnoga suda, kao što je jasno istaknuto), nije trebao nužno promijeniti nijedan propis (iako bi ih i tad bilo itekako korisno jasnije formulirati), nego se samo držati jednog dosljednog načela koji je DIP ionako i tad koristio u drugom krugu predsjedničkih izbora.

 

No, od lokalnih izbora 2013. situacije o kojima pišemo zakonski su pokrivene zbog preciziranja od koje se točno baze uzima vlastiti rezultat. To nipošto još ne znači da se poimanje „glasa“ uskladilo s mišljenjem Ustavnog suda iz 1995. Dapače, može se smatrati baš suprotno – došlo je do zakonskog pokrića suprotnog logici izraženoj u obrazloženju Ustavnog suda jer je zakonski detaljno naznačeno da se kao relevantan uzima omjer kandidatovih glasova u odnosu na varijablu koja se ne definira više brojem „birača koji su glasovali“, već brojem „birača koji su glasovali prema evidenciji u izvatku iz popisa birača i priloženim potvrdama za glasovanje“. Uklonjen je problem nepotrebnog ponavljanja nekih izbora, ali nije usklađeno poimanje "glasa" kao isključivo važećeg listića.

 

Primjeri lokalnih izbora 2013. u kojima je održan zakonit, ali s obzirom na kandidatovih više od 50% glasova u odnosu na broj važećih listića – nelogičan i bespotreban – drugi krug, mogu se vidjeti i u sljedećim sredinama: Općina Konavle (Dubrovačko-neretvanska); Grad Labin, Grad Pula i Općina Tar-Vabriga (Istarska); Grad Koprivnica i Općina Legrad (Koprivničko-križevačka); Grad Karlovac (Karlovačka); Općina Hrašćina, Općina Mače i Općina Marija Bistrica (Krapinsko-zagorska); Općina Trnava (Osječko-baranjska); Grad Crikvenica (Primorsko-goranska); Grad Lipik (Požeško-slavonska); Grad Komiža, Grad Stari Grad (Splitsko-dalmatinska), Grad Kutina (Sisačko-moslavačka); Općina Nijemci (Vukovarsko-srijemska); Općina Donja Voća (Varaždinska); Grad Ivanić Grad, Općina Klinča Sela i Općina Preseka (Zagrebačka); Grad Obrovac, Grad Zadar, Općina Polača i Općina Vir (Zadarska). Četiri godine kasnije, 2017. godine, takvih je slučajeva bilo nešto manje (premda, i sama mogućnost za ijedan takav slučaj na neki je način – previše je), a oni su se odigrali redom na sljedećim lokacijama: Općina Đulovac (Bjelovarsko-bilogorska), Grad Koprivnica (Koprivničko-križevačka), Općina Goričan (Međimurska); Općina Matulji (Primorsko-goranska); Grad Imotski i Općina Dicmo (Splitsko-dalmatinska); Općina Dvor (Sisačko-moslavačka); Općina Povljana i Općina Škabrnja (Zadarska). Dakle, ne računajući izbore za župana, 2013. je takvih slučajeva bilo 25, a 2017. ih je bilo 9. Sveukupno su bila ponovljena 42 nepotrebna ponovljena izbora za župane, gradonačelnike i načelnike!

 

Ako smo u 2009. govorili o zakonskoj nepotrebnosti drugoga kruga izbora u nekim sredinama, onda ovdje pak govorimo o potrebnosti zakonskih promjena da drugoga kruga u takvim primjerima ne bude. Osim što su u sva 42 primjera prvoplasirani kandidati redom potvrdili pobjede u drugom krugu lišenom svake neizvjesnosti, ne mogu se ovdje ponovno ne spomenuti i financijski troškovi održavanja svojevrsne potvrde legitimnog izbora stanovnika jedinice lokalne samouprave, troškovi kampanje i sl.

 

Iznoseći neke paradokse sadašnjeg zakonskog rješenja, istaknimo i sljedeću hipotetsku situaciju. Da se kojim slučajem na izborima natječu tri kandidata i da treći kandidat osvoji toliko malo glasova (pri čemu taj broj može, ali i ne mora biti 0) da ne utječe na činjenicu da prvoplasirani prelazi 50% glasova ne računajući nevažeće listiće, a sve uz navlas isti broj glasova preostala dva čelna kandidata, ta se dva kandidata upućuju u drugi krug jer se tada sve ravna prema logici da su u prvom krugu tri kandidata, a da će u drugom krugu biti dva.

 

Tablica 6: Neki primjeri rezultata izbora kako ih računa DIP na temelju Zakona (lijevo) u usporedbi s logičnijom računicom s uporištem u Rješenju Ustavnoga suda (desno)

KARLOVAČKA ŽUPANIJA 2013. – IZBORI ZA ŽUPANA

URAČUNAVAJUĆI GLASOVI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (54.572 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (51.325 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

I. VUČIĆ (HDZ...)

26.788

49,09

I. VUČIĆ (HDZ...)

26.788

52,19

2.

B. OŽANIĆ (SDP...)

19.867

36,41

B OŽANIĆ (SDP...)

19.867

38,71

3.

D. BOGOVIĆ (HSP)

4.670

8,56

D. BOGOVIĆ (HSP)

4.670

9,10

4.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

3.247

5,95

-

-

-

 

GRAD PULA 2013. – IZBORI ZA GRADONAČELNIKA

URAČUNAVAJUĆI GLASOVI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (18.973 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (18.359 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

B. MILETIĆ (IDS...)

9227

48,63

B. MILETIĆ (IDS...)

9227

50,26

2.

P. GRBIN (SDP...)

4656

24,54

P. GRBIN (SDP...)

4656

25,36

3.

M. LICUL (LADONJA)

1223

6,45

M. LICUL (LADONJA)

1223

6,66

4.

F. MILAT (ISDF)

1064

5,61

F. MILAT (ISDF)

1064

5,80

5.

Z. KAJFEŠ (HDZ...)

929

4,90

Z. KAJFEŠ (HDZ...)

929

5,06

6.

Z. PERUŠKO (KGB)

826

4,35

Z. PERUŠKO (KGB)

826

4,50

7.

M. VUJICA (HSP AS)

434

2,29

M. VUJICA (HSP AS)

434

2,36

8.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

614

3,24

-

-

-

 

GRAD KOPRIVNICA 2013. – IZBORI ZA GRADONAČELNIKA

URAČUNAVAJUĆI GLASOVI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (10.009 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (9.445 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

V. ŽELJEŽNJAK (SDP...)

4790

47,86

V. ŽELJEŽNJAK (SDP...)

4790

50,71

2.

E. FORJAN (HDZ...)

2306

23,04

E. FORJAN (HDZ...)

2306

24,42

3.

M. ŠVACO (KGB)

1119

11,18

M. ŠVACO (KGB)

1119

11,85

4.

D. TETEC (LABURISTI)

973

9,72

D. TETEC (LABURISTI)

973

10,30

5.

A. ŽELIMORSKI (A-HSP)

257

2,57

A. ŽELIMORSKI (A-HSP...)

257

2,72

6.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

564

5,63

-

-

-

 

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA 2017. – IZBORI ZA ŽUPANA

URAČUNAVAJUĆI GLASOVI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (69.014 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (64.028 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

B. GALIĆ (HDZ...)

32647

47,30

B. GALIĆ (HDZ...)

32647

50,99

2.

T. PANENIĆ (KGB)

17431

25,26

T. PANENIĆ (KGB)

17431

27,22

3.

Z. CEGLEDI (SDP...)

9472

13,72

Z. CEGLEDI (SDP...)

9472

14,79

4.

D. CVITKOVIĆ (ŽZ)

4478

6,49

D. CVITKOVIĆ (ŽZ)

4478

6,99

5.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

4986

7,22

-

-

-

 

OPĆINA DICMO 2017. – IZBORI ZA NAČELNIKA

URAČUNAVAJUĆI GLASOVI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (1494= 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (1455 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

I. MARETIĆ (HDZ)

740

49,53

I. MARETIĆ (HDZ)

740

50,86

2.

P. MARETIĆ (KGB)

436

29,18

P. MARETIĆ (KGB)

436

29,97

3.

A. ZEBIĆ (KGB)

279

18,67

A. ZEBIĆ (KGB)

279

19,18

4.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

39

2,61

-

-

-

(Istaknimo da je zbroj svih iskazanih relevantnih postotaka uvijek 100,00% premda zbog zaokruživanja on može varirati za poneki promil. Zbog toga smo one „skrivene“ postotke neubačenih listića, što ih DIP ima na umu, ali ih postotno ne iskazuje, u tablici vidljivo pribrojili nevažećim listićima. Iz postotnih rezultata kandidata prema DIP-u može se lako zaključiti da ih i on tako indirektno pribraja jer postotni rezultat kandidata nije rezultat omjera broja njegovih glasova u odnosu na važeće i nevažeće listića skupa, već je rezultat omjera broja njegovih glasova u odnosu na važeće, nevažeće i neubačene listiće skupa.)

 

 

Primjeri dvostrukog kriterija računanja glasova u drugom krugu – lokalni vs. predsjednički izbori

 

Spomenimo i primjere jedinica lokalne samouprave u kojima niti s primjenom Zakona koji je bio na snazi 2009. ne bi bilo neopravdanog financijskog troška te u kojima su, prema svemu, postignute nesporne pobjede kandidata u drugome krugu koji se zaista i trebao održati, no u kojima računanje postotnog udjela glasova (od 2012. zakonito na taj način, ali samo za lokalne izbore) otvara neke usporedbe s predsjedničkim izborima 2015. Riječ je o mjestima u kojima je pobjednik – prema DIP-u i nadležnim izbornim povjerenstvima, a za posljednja dva ciklusa lokalnih izbora i prema Zakonu – osvojio manje od 50% u drugom krugu. Na lokalnim izborima se postotne rezultate kandidata u drugome krugu izražava kao njihov udio od svih važećih, nevažećih i preuzetih a neubačenih listića, dok je na predsjedničkim izborima riječ o udjelu glasova kandidata od samo svih važećih listića. Kad govorimo o konkretnim primjerima, imamo na pameti sljedeća mjesta 2013.: Općina Nova Rača i Općina Zrinski Topolovec (Bjelovarsko-bilogorska); Grad Nova Gradiška, Općina Bukovlje i Općina Gundinci (Brodsko-posavska); Grad Korčula i Općina Lastovo (Dubrovačko-neretvanska); Općina Gornja Rijeka i Općina Sveti Petar Orehovec (Koprivničko-križevačka), Općina Cetingrad i Općina Tounj (Karlovačka), Općina Sveti Križ Začretje (Krapinsko-zagorska); Grad Otročac (Ličko-senjska), Općina Selnica (Međimurska), Grad Belišće, Općina Bilje (Osječko-baranjska); Grad Rab i Općina Viškovo (Primorsko-goranska), Grad Požega (Požeško-slavonska); Grad Omiš, Grad Split, Grad Vrlika, Općina Bol (Splitsko-dalmatinska); Grad Šibenik (Šibensko-kninska županija); Općina Gvozd (Sisačko-moslavačka); Grad Varaždinske Toplice (Varaždinska), Općina Gračac (Zadarska). Također, riječ je i o sljedećim mjestima 2017.: Općina Brodski Stupnik i Općina Velika Kopanica (Brodsko-posavska); Grad Metković (Dubrovačko-neretvanska); Grad Buje i Općina Fažana (Istarska); Općina Kalinovac (Koprivničko-križevačka), Grad Ogulin (Karlovačka), Općina Lobor (Krapinsko-zagorska); Grad Opatija, Općina Baška i Općina Kostrena (Primorsko-goranska); Grad Trogir, Općina Milna i Općina Otok (Splitsko-dalmatinska), Grad Kutina (Sisačko-moslavačka); Grad Orahovica (Virovitičko-podravska), Općina Vidovec (Varaždinska).

 

 

Isti izbori – različiti obrasci ponašanja ovisno o broju kandidata 2013. i 2017.

 

U svemu je potrebno istaknuti i barem jednu korisnu iznimku unijetu u pravni propis koji regulira lokalne izbore. Bez te iznimke o neodržavanju drugog kruga ukoliko su u prvom krugu bila samo dva kandidata s osvojenim različitim brojem glasova, svjedočili bismo drugom krugu godine 2013. sa žiteljima sljedećih jedinica lokalne samouprave: Općina Lumbarda (Dubrovačko-neretvanska); Općina Kalnik (Koprivničko-križevačka); Općina Bosiljevo, Općina Tounj (Karlovačka), Općina Donji Lapac (Ličko-senjska); Grad Mursko Središće (Međimurska); Općina Ernestinovo (Osječko-baranjska); spomenuta Općina Malinska – Dubašnica (Primorsko-goranska), Općina Bednja (Varaždinska), kao što bismo godine 2017. to imali prilike pratiti u ovim sredinama: Općina Smokvica (Dubrovačko-neretvanska); Općina Žakanje (Karlovačka); Grad Otočac (Ličko-senjska); Općina Orehovica i Općina Pribislavec (Međimurska) Općina Lopar (Primorsko-goranska); Općina Donji Kukuruzari (Sisačko-moslavačka); Općina Crnac i Općina Nova Bukovica (Virovitičko-podravska); Općina Polača, Grad Benkovac i Općina Tkon (Zadarska). Jedini bi problem u svemu tome bio – a to je, ponavljamo, izbjegnuto – što bi paradoks bio takav da u slučaju potpuno iste izlaznosti u oba kruga, istog broja glasova za jednog i drugog kandidata te istog broja nevažećih i neubačenih listića (i čak i istog, kojeg god, modela izračuna!) u oba kruga, pobjednikom proglasimo prvoplasiranog kandidata samo na temelju razlikovanja „većine“ i „većeg broja“ glasova. No, pridržavanjem Rješenja i na njemu utemeljene logike obrazloženja Ustavnog suda o tome da je glas samo važeći listić propisana nam iznimka uopće ne bi trebala kao specijalni lijek za ne baš kvalitetan zakon. Onoga trenutka kad bi zakon jasno propisao da je glas samo važeći listić, nestali bi svi problemi koje nastoji barem djelomično izliječiti navedena korisna iznimka.

 

 

Ususret rješenju

 

Iz svega navedenoga, uočili bismo nekoliko problema i iznijeli određene zaključke.

 

Prvo, nasuprot zaključcima nekih pravnih stručnjaka kao što je prof. Vedran Đulabić, prenijetom i u čitanijim medijima, koji iznose ispravna razmišljanja o zakonitosti izbora Kolinde Grabar-Kitarović 2015., no kritiziraju DIP jer je objavio krive rezultate (a u kojima da je uvećao postotke izbacivši nevažeće listiće), ističemo da je DIP u „drugome krugu“, uzevši u službenu raspodjelu postotka glasova samo važeće glasove, objavio, sukladno važećim zakonskim propisima i logici Ustavnog suda, točne rezultate glasovanja. Profesor Đulabić činjenično točno, ali argumentacijski nevaljano, kao razlog za svoju tezu iznosi kako „DIP u svojoj pretežitoj dosadašnjoj praksi u tu (misli se na broj birača koji su glasovali, op. I. T.) kategoriju uključuje važeće i nevažeće listiće“. Ako profesor Đulabić argumentacijski slijedi nekakvu logiku većine tri prema jedan (prvi i drugi krug lokalnih i prvi krug predsjedničkih prema drugog krugu predsjedničkih) da bi zaključio da ponajprije zbog toga onaj „jedan“ (odnosno računanje drugog kruga predsjedničkih izbora) ne valja, a to čini, onda bi iz te računice lokalne izbore 2013. i 2017. sasvim trebao izbaciti zbog toga što je pojam birača koji su glasovali ondje drukčije definiran nego u predsjedničkim izborima. Baš kao što je – primjer je analogan u mjeri u kojoj se želi reći da zakonodavac može propisati oblik većine i način dolaska do nje kako hoće – za referendumsko izglasavanje crnogorske nezavisnosti 2006. propisana većina od 55%. To ne znači da je logično da samim tim takvo što vrijedi za sve referendume ondje. I ne znači da je takvo propisivanje čak i ondje gdje postoji logično i dobro. Nije.

 

Drugo, upravo su rezultati izbora „prvog kruga“ što ih DIP objavljuje već 7 puta od početka 90-ih – netočni! Upravo zato jer je Ustavni sud zauzeo stajalište kako pod pojmom glasa, što ga spominju zakonski propisi, smatra isključivo važeći glas, i primijenio to na određenu situaciju i kada pojam „važećeg“ nije bio izrijekom zakonski naveden na način kao da je samorazumljivo da jest naveden – zbroj bi postotaka važećih glasova trebao biti 100% (kao što to DIP stalno ispravno radi u „drugom krugu“), a ne da zbroj postotka važećih i nevažećih glasova bude 100% (kao što to DIP stalno krivo radi u „prvome krugu“).

 

Treće, pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović 2015., već je iznijeto, bila je sasvim zakonita. No, da je primjerice Stjepan Mesić 2005. godine dobio 49,55% u prvom krugu (prema DIP-ovu modelu računanja), uz onaj bi postotak nevažećih listića (0,91%), imajući na umu mišljenje Ustavnog suda, on trebao biti odmah proglašen pobjednikom izbora (a prema praksi DIP-a ne bi).

 

Četvrto, imajući na umu praksu prilikom lokalnih izbora, ovo netom iznijeto za slučaj prvoplasiranih Mesićevih hipotetskih 49,55% (uz zaista ostvarenih 0,91% nevažećih), vrijedi za bilo kojeg lokalnog dužnosnika koji je dotični postotak (uz odgovorajući broj nevažećih listića) skupio u prvome krugu 2009. Također, analogija o točnosti i netočnosti DIP-ovih rezultata u dvama „krugovima“ predsjedničkih izbora vrijedila je i za izravne lokalne izbore 2009. No, dok DIP u drugom krugu predsjedničkih izbora iznosi točne, a u prvom krugu – smatramo – netočne rezultate, u pogledu spomenutih lokalnih izbora i u prvom i u drugom krugu iznosio je – smatramo – netočne rezultate, dakako sve pod pretpostavkom postojanja barem jednog nevažećeg listića. Godine 2013. i 2017. DIP je nakon zakonskih promjena počeo u oba kruga lokalnih izbora iznositi zakonite rezultate, no s obzirom da su zakonske promjene odmak od argumentacijske jezične logike ispoljene u obrazloženju i na njemu utemeljenom Rješenju Ustavnog suda – spomenute su zakonske odredbe, premda u slučaju dvaju kandidata u prvome krugu zakonski "zakrpane", i dalje kao cjelina loše, nepotrebne, nelogične i, uključivo financijski, vrlo štetne.

 

Peto, vrijedi zapaziti da nevažeći i neubačeni listići u Republici Hrvatskoj na različitim (a kad je riječ o predsjedničkim, čak i istim) izborima prema DIP-u proizvode različite učinke iako za to nema logike, a u slučaju predsjedničkih izbora čak ni pravnoga utemeljenja. Situacija je takva da ukoliko birač ubaci nevažeći listić (ili odnese listić iz prostorije) na izboru za predstavničko tijelo, to je jednako kao da nije izišao na izbore (na stranu što to može biti vrlo snažna politička poruka). I tako treba biti. Stoga, zbog biračeva izbora iskazanog nevažećim ili neubačenim listićem nijedna lista neće biti bliža pragu ili mandatu jer se baza od koje npr. treba skupiti 5% za prelazak praga ne povećava zahvaljujući nevažećim ili neubačenim listićima (podsjećamo i ovdje na Rješenje Ustavnog suda 1995. te ondje navedeno obrazloženje). No, na personalnim izborima situacija je drukčija. U prvom krugu izbora za Predsjednika Republike Hrvatske (što nije zakonski pokriveno), te u dvama krugovima izbora župana, gradonačelnika i načelnika (što nije 2009. bilo zakonski pokriveno, no već za dva ciklusa redovitih lokalnih izbora jest pokriveno, premda je kao takvo loše, nepotrebno, nelogično i štetno) DIP se rukovodi time da nevažeći ili neubačeni listić ima drukčiji učinak no u prethodnom slučaju. To može rezultirati time da prvoplasiranog kandidata spusti ispod potrebne natpolovične većine za izbor. Profesor Đulabić u raspravi ispod teksta skreće pažnju na iskazivanje političkog stava onih birača koji listić čine nevažećim. Đulabić to iznosi kao argument za tvrdnje da se takvi listići trebaju uzeti u obzir. Slažemo se – treba uzeti u obzir da je to protest i kao protest izbor samog birača, ali nije glas! Stoga, taj listić – baš zato što je protest – ne smije imati učinke koje mogu nekom od kandidata dati bilo kakvu prednost ili štetu na tim izborima. Jer ga nikome ne možemo ni pripisati (kao korist), ali ni postaviti kao dodatnu zapreku (kao teret). Možda se može pronaći neki drugi način na koji takva protestna kvota čini izbore uvjetovanima. Možda se može odrediti prag nakon kojega količina poništenih listića znači ponavljanje izbora. Možda se može razmišljati o pragu glasova (važećih listića) ispod kojeg se izbori ponavljaju pa onda i protestni poništeni listići u tome čine udio. Ali tretirati poništeni i neubačeni listić kao "glas" koji uvjetuje ponavljanje izbora na kojima će se naći isti oni kandidati (čak i samo dva!) za koje protestni birač ionako nije glasovao, nego poništio listić – pa za njega opet nema nikakvog novog afirmativanog razloga sudjelovanja u drugom krugu te će on opet poništiti listić, no sada ćemo to smatrati nebitnim za konačni ishod (!) – pa to je izborni mazohizam! I još k tome iznimno skup!

 

I opet se slažemo – poništeni listić jest poruka. I što je više takvih listića, to je snažnija poruka o sustavu kao takvom. I to itekako snažnija negoli je to puki neizlazak na izbore. Uostalom, to što prije dva dana s jedne strane nikome nije palo na pamet pribrajati sebi „glasove“ onih koji nisu uopće nisu izašli na izbore i teoretizirati nad time da bi svi takvi glasovi išli njemu, a sada se zbog gotovo 90 tisuća nevažećih glasova u drugome krugu predsjedničkih izbora (i gubitka na njima!) vodi rasprava o tome čiji su to "glasovi" jasno treba presijeći – ničiji od dvoje kandidata u drugom krugu. To su birači koji se zanimaju za političke procese i koji su čak dovoljno motivirani izaći na izbore kako bi poslali političku poruku ne dajući glas nikome. I to da nisu htjeli dati glas ima svoj broj i iskaz, ali ne ulazi u podjelu glasova između ponuđenih kandidata.

 

Nevažeći listići se baš zbog jačine političke poruke s punim pravom komentiraju, pogotovo ako znamo da je motivacija za davanje glasa nekome u prosjeku puno manja nego motivacija izlaska na izbore uz poništavanje listića. Tih 4,35% nevažećih listića, smatramo da bi to empirijske analize potvrdile, više se komentira od neizašlih 45% birača. Pomak od 1,66% nevažećih listića više (komparativno – u odnosu na nevažeće listiće od prije pet godina u drugome krugu) komentirao se, smatramo, više od svih dvoznamenkastih pomaka izlaznosti iz izbora u izbore. Dakle, grubo rečeno, nevažeći listić jednog birača ima učinak kao neizlazak na izbore deset birača zajedno. Pa čak i veći. I zaista, to treba ne samo primiti na znanje, već razmisliti i o zakonskom podešavanju sustava na način da se uslijed nekog velikog broja nevažećih listića izbori poništavaju, a izborni postupak kreće iznova. Ali dok je taj postotak neodlučujuć on ne smije proizvesti, ponavljamo, ni korist ni štetu nikomu od kandidata. Dakle, računati nevažeći listić kao glas u bilo kojoj varijanti – ne bi smjelo biti rješenje. Ako je takva praksa zakonski normirana – treba je derogirati (što treba učiniti u slučaju lokalnih izbora). Ako nije – ne samo da se ne treba, već se i ne smije i dalje sukladno takvoj praksi postupati (prvi krug predsjedničkih izbora) premda je poželjno da se stvari i zakonski učine razvidnijima.

 

Logika DIP-ovih rezultata prvoga kruga predsjedničkih izbora ne slijedi potrebu izbjegavanja učinaka na rezultat kandidata u tim izborima. Prema DIP-u, k tome bez ikakvog zakonskog pokrića, dakle, kvalitativno, nevažeći listić na predsjedničkim izborima u prvome krugu ima nekakav sadržaj, može polučiti i neke matematičke (i s posljedicama na političke) učinke koji mogu odgovarati ili ne odgovorati pojedinim kandidatima odnosno nekoga lansirati odnosno ne lansirati u drugi krug ili mu dati odnosno ne dati financijsku naknadu za kampanju što pripada onima s više od 10% glasova. Nevažeći listić, prema DIP-u, nije ispražnjen od sadržaja. No, kad je već tako u našoj praksi, a jest, onda strogo gledano, takav listić zapravo više i nije nevažeći listić. On postaje važeći, proizvodi učinak, pa čak i materijalnu štetu za državu, jedinicu lokalne samouprave i nekog od kandidata. Ne bismo ga tako ni smjeli zvati "nevažećim", nego "kaznenim listićem" za izborni proces!

 

Ako je jasno tko dobiva biračev glas, to je već po sebi važeće. Ako je jasno da je važeće, to je onda po sebi glas nekome. Ako je nešto glas, onda ne može biti nevažeće. Ako je nešto nevažeće, onda ne može biti glas. Dakle – možemo reći – „važeći glas“ jest pleonazam; „nevažeći glas“ jest oksimoron.

 

Držimo da je takav stav razuman i da nije rezultat pravne fikcije (jer u tom bi slučaju takva ocjena vrijedila i za obrazloženje Ustavnoga suda iz 1995. godine), kako je profesor Đulabić htio istaknuti u jednom drugom tekstu.

 

Šesto, konkretan prijedlog što treba učiniti, glasio bi ovako: potrebno je pravne propise regulirati na način da slijede logiku prema kojoj se kod rezultata izbora za općinskoga načelnika, gradonačelnika, župana i Predsjednika Republike Hrvatske (dakle, za sve njih, u svim krugovima!) kao „glas“ broji samo ono što je rezultat važećeg listića. To bi bilo dobro jasno naznačiti. Iako ne bi bilo loše izborna pravila definirati u jednom, jedinstvenom, Zakonu, znajući da je to glomazniji zahvat koji zadire u čitav niz drugih tema koje je svakako potrebno ujednačiti, kao osnovni korak predlažemo sljedeće.

 

Potrebno je promijeniti Zakon o lokalnim izborima, izbacujući nužno dio o tome da se broj glasova kandidata poima u odnosu na broj onih koji su se evidentirali na biralištima (a samim tim odredba o izostanku drugog kruga kad su već u početku dva kandidata, postaje redundantna). Korisno je zatim učiniti ondje zornim ono što je Ustavni rekao 1995. i istaknuti da se kod rezultata pojedinog kandidata računa koliko je to u odnosu na broj važećih glasova te da se slijedom toga izrazi i postotak odnosno korisno je i jezično istaknuti da je glas samo ono što je vidljivo iz važećeg listića. Također, slično netom navedenom, takvo što bi bilo korisno učiniti zornim i u Zakonu o izboru Predsjednika Republike Hrvatske. Uz to bi bilo korisno maknuti jezično nezgrapnu formulaciju da je pobjednik u drugom krugu onaj koji dobije „najveći broj glasova“ (što je navedeno za drugi krug).

 

Sedmo, DIP se koliko-toliko može i obraniti na način da se kaže da su postotci koji je on dao u „drugom krugu“ predsjedničkih izbora rezultati glasovanja (a to stvarno jesu), dok su oni postotci koje nudi u prvome krugu – rezultati izbora (premda bi za pravne učinke i u tom slučaju trebali biti relevantni rezultati glasovanja). No, onda je opet nejasno, usvojimo li na trenutak tu logiku, zašto bi na lokalnim izborima i u prvom i u drugom krugu posrijedi bili rezultati izbora (a to je vidljivo na temelju iskazivanja i nevažećih i neubačenih listića u izračunu), odnosno zašto ne bi u prvom krugu bili rezultati izbora, a u drugom (kao i kod predsjedničkih izbora) rezultati glasovanja (iako je riječ o potpuno istim situacijama u drugom krugu lokalnih i u drugom krugu predsjedničkih izbora).

 

 

Usporedba s drugim državama

 

Zgodno je iznijeti i kako neke druge države postupaju u sličnim slučajevima. Ipak, iako je potrebno to učiniti uz ogradu da bi konzultiranje njihovih pravnih propisa i analiza jasnoće i usklađenosti tih propisa s praksom nadilazilo opsege ovoga teksta (a ono bi bilo potrebno za dalekosežnije zaključke), ti bi primjeri mogli ipak biti indikativni. Slučajnim uzorkom pregledali smo posljednje predsjedničke izbore i uočili kako Argentina, Austrija, Brazil, Bugarska, Češka, Čile, Finska, Francuska, Litva, Poljska, Portugal, Rumunjska, Sjeverna Makedonija, Slovačka, Slovenija postotne udjele kandidata u prvome krugu izražavaju tako da ga računaju od broja isključivo važećih listića. Rusija, Srbija, Ukrajina imaju drugu metodu, odnosno oni postotne udjele kandidata računaju u odnosu i na nevažeće listiće (kao što to i DIP radi). Uostalom, nevažeći listić svugdje, pa tako i kod nas, definira se kao listić na temelju kojega se ne može odgonetnuti volja birača sukladno izbornim pravilima. Nevažeći listić prvotno nije očitovanje izbora protiv svih kandidata, već nepostojanje glasa ni za koga. Ako birač umjesto jednog kandidata zaokruži dva kandidata, sasvim je nebitno što birački odbor lako zaključi da birač sigurno ne želi nekoga mimo ta dva kandidata. Jedino je relevatno to što se ne može zaključiti koga bi od ta dva kandidata birač želio, odnosno kome daje – svoj glas. A zaključak je – ne znamo. Dakle, nikome – odnosno nema glasa (a ima nevažećeg listića)! Sukladno uputi na glasačkom listiću. I sukladno svemu onome što je Ustav sud logički izvodio i zaključio 1995.

 

Je li ovo tjeranje maka na konac s obzirom na to da se ionako redoslijed aspiranata na Pantovčak nikada ne mijenja, a i postotci se mijenjanju na način da omjeri između kandidata bivaju sačuvani? Čemu ovo cjepidlačenje? Na kraju krajeva, je li ovo, i ako da, zbog čega, osim statistike radi, uopće bitno? Da, itekako je bitno, kao što već i rekli dosad u argumentima. Prvo, svaki kandidat koji je ostvario u prvome krugu izborni rezultat veći od 10% ima pravo na naknadu troškova za izbornu promidžbu koja se odredi već od izbora do izbora. Ako je prema DIP-u netko osvojio 9,95%, to zapravo može značiti osvajanje primjerice 10,05%, odnosno prelazak praga od 10%. Ta se razlika mjeri u običnim smrtnicima pozamašnom novčanom iznosu, a s obzirom na sve navedeno, ne treba ni spominjati da je u slučaju nekakvog takvog raspleta stvar zrela za sudski proces kandidata protiv države. Drugo, kao što smo već umalo imali takvu situaciju na predsjedničkim izborima 2005., rezultat prvoga kruga može biti takav da se jednoga kandidata proglasi relativnim pobjednikom s osvojenih 49,50% glasova (prema DIP-u) premda ih je on (zbog nevažećih listića) zapravo npr. osvojio 50,50% i pobijedio u prvome krugu. Valjano spominjanje nepotrebnih milijunskih troškova organizacije drugoga kruga izbora uslijed takvoga raspleta događaja bilo bi minorno naspram onome što bi tek moglo uslijediti. Zamislimo da taj kandidat, s primjerice pobjedničkih 50,50% u prvome krugu, koji su mu pretvoreni nezakonito u 49,50% - a) sudjelovanje u drugome krugu zbog ovdje iznesenih argumenata uopće ne prihvati (pa država sukladno gore navedenom članku 17. to definira „odustankom“ i u drugi krug pozove drugoplasiranog i trećeplasiranog kandidata iz prvoga kruga) ili b) u tako pak organiziranom (zapravo nezakonitom) drugome krugu sudjeluje, ali ne osvoji najveći broj glasova! Učinak je – ukoliko je riječ o predsjedničkim izborima – identičan: Predsjednikom Republike Hrvatske s pravom bi se titulirala osoba koja je dobila stvarnih 50,50% (odnosno proglašenih 49,50%) u prvome krugu dok bi za DIP, pa slijedom toga valjda i za većinu državnih institucija, Predsjednikom Republike Hrvatske postao onaj tko je „pobijedio u drugome krugu“. Sve navedeno krije u sebi nimalo beznačajnu opasnost paralelnih lokalnih i nacionalnih povijesti s dvama pretendentima, s brojnim primjerima u povijesti ljudske civilizacije, na jednu političku funkciju koji svatko za sebe tvrde da je oni zakonito obnašaju. Vrijeme je stoga da se takva mogućnost zaobiđe u širokome luku na način da se učine sitne zakonske izmjene koje će dovesti do ujednačavanje zakonske prakse. Potrebno je da učinak takvih promjena bude da se rezultati svih izbora izražavaju onako kako se to i danas čini za drugi krug predsjedničkih izbora, a ne kako se to radi u prvom i drugom krugu lokalnih i u prvom krugu predsjedničkih izbora. Posljedično ćemo i financijski uštedjeti zbog neodržavanja nepotrebnih drugih krugova. To što dosad nije bilo sudskih tužbi i odšteta ne znači da ih uz postojeću praksu neće biti, a ispravno računanje rezultata i postojanje modela u kojemu će sve biti usklađeno i do u glas i promil postotka jasno potrebno je kao osiguranje od nečega takvoga u budućnosti.

 

 

Prijedlog jedne od prvih inicijativa izabranog Predsjednika Republike Hrvatske

 

Predsjednik Republike Hrvatske i briga o usklađenom djelovanju državne vlasti (čl. 94. Ustava) ne bi trebala biti monarhistička briga o neukim podanicima ni patronistička briga o djeci u dječjem vrtiću Hrvatskog sabora i Vlade, već briga o popravljanju nelogičnosti unutar države kao sustava vlasti. Iako se takvom brigom ne mogu definirati prijedlozi koji imaju legitimne zagovaratelje i protivnike u predstavničkom tijelu, postoje i slučajevi koji u takvu brigu spadaju. To su teme lišene ideologije, koje k tome bespotrebno ispoljavaju financijsku i svaku drugu štetu, a dovoljno je samo volje i ne previše koraka da ih se sanira. Pa evo jedne takve teme neusklađenosti u samim izbornim procesima u kojima se jedna ista temeljna činjenica – glas, temelj parlamentarnog sustava – ne tretira istoznačno. Pozivamo izabranoga Predsjednika Republike Hrvatske da se do sljedećih izbornih ciklusa založi za usklađivanje pravnih propisa vezanih uz same izbore, prvu točku od kojih kreću državne i lokalne vlasti. Pozivamo i Vladu i stranačke klubove u Hrvatskome saboru (posebno dva najbrojnija kluba koja ovu temu mogu zajednički riješiti, jer nije ideološka nego matematičko-tehnička) da promptno usklade jednako vrednovanje pojma „glasa“ na svim izbornim razinama budući da već imaju jasno mišljenje Ustavnog suda iz 1995.