logo Naslovna
naslov
IZBORNA MATEMATIKA I
: Ivan Tomljenović - : 3.1.2020.

Ima li opasnosti od trećeg (pravnog) kruga?


 

Može li drugi izborni krug u nedjelju rezultirati „foto-finišem” u kojem i suci i navijači imaju suprotstavljena mišljenja? Hoće li budući Predsjednik svih biti i Predsjednik za sve ili samo za neke? Kako smo, srećom, zbog izborne matematike u prvome krugu ovogodišnjih izbora izbjegli opasnost dvovlašća i gdje je tu DIP? 

 

 

Nekoliko dana nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović ostvarila pobjedu na predsjedničkim izborima u siječnju 2015., u to vrijeme SDP-ova europarlamentarka Sandra Petrović-Jakovina, zadužena k tome u stožeru tadašnjeg izbornog gubitnika Ive Josipovića za pravna pitanja, uskovitlala je medijsku prašinu pokušavajući izbore proglasiti nedovršenima, a pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović nezakonitom. Ivo Josipović na to je poručio kako je priznao poraz u izbornoj noći, da nema namjeru ulaziti u ono što je započela Sandra Petrović-Jakovina koja, poručio je on, s obzirom na prestanak djelovanja izbornog stožera u izbornoj noći, djeluje sad isključivo u osobno ime. Time se prašina vrlo brzo slegla i tema je zaključena.

 

A sad su pred nama novi neizvjesni izbori koji mogu biti odlučeni s još manjom razlikom glasova od prošlih. Istodobno protukandidati su ogledni primjer međusobnog osobnog animoziteta i političke konfliktnosti (za razliku od Josipovića), pa nije naodmet preventivno se zapitati možemo li imati daleko ozbiljnije poslijeizborne reakcije od gotovo sramežljive solirajuće sumnje Sandre Petrović-Jakovina. Hoće li Zoran Milanović ili Kolinda Grabar-Kitarović priznati poraz bude li rezultat u granicama „decimale“? Ili će se pozvati na Pandorinu izbornu kutiju koju je nakon posljednjih predsjedničkih izbora tek odškrinula Sandra Petrović-Jakovina? Poznavajući dvoje pretendenata na dužnost Predsjednika Republike Hrvatske ovih siječanjskih dana 2020., svatko se može zapitati što li nas sve u slučaju nedjeljnje postizborne neizvjesnosti može još očekivati ukoliko rezultat bude tijesan. Hoće li izborni gubitnik skupa sa svojim sljedbenicima pokušati uzbibati vodu i uzimati iz konteksta samo ono što mu naizgled ide u prilog te lamentirati o izbornoj prijevari ili barem o nedovršenosti izbora i slijedom toga nezakonitom proglašenju izbornoga pobjednika (pri čemu razlog ne mora nužno biti onaj o kojem ovdje progovoramo – iako već imamo iskustvo da može)? Tako i SDP-ov izvor u članku objavljenom posljednjega dana kampanje u Jutarnjem listu predviđa „praktički ustavnu krizu“ izgubi li Milanović „zbog glasova dijaspore“. Dakle, otvorenost za upitnike (da ne kažemo barem i načelna osporavanja) postoji.

 

Prije negoli dočekamo rezultat i njegove posljedice, stoga je nužno otvoriti i zatvoriti to neopravdano marginalizirano pitanje. Zapravo treba jasno detektirati na čemu je „slučaj“ gradila Sandra Petrović-Jakovina i je li on „duh u boci“ koji može na vidjelo izaći 5. siječnja. Ma – da odmah ubijemo neizvjesnost – konstatirajmo: prema onom što smo pronašli, možemo nas osloboditi straha – nemamo problem, jer „duh“ je iz „boce“ već izašao u prvom krugu 22. prosinca a da, srećom, nije izazvao nikakvu pomutnju (a teoretski je mogao). A praktično (ne teoretski!) to već i radi nekoliko izbornih ciklusa po cijeloj Hrvatskoj!

 

Za cjeloviti odgovor na spomenuto pravno pitanje o (ne)zakonitosti izbora predsjednice RH i put dolaska do toga odgovora, potrebno je imati na umu kontekst niza pravnih propisa i ustavne prakse, ali i logiku koja stoji iza njih.

 

Tema je nepravedno zaboravljena u smislu potencijalnog problema na koji je ukazala Sandra Petrović-Jakovina. Na to je trebalo dati odgovor analizom izbornih propisa i procedura. A Sandra Petrović-Jakovina vjerojatno nije bila svjesna toga da je dirnula u problem koji svoje štetne posljedice na nizu izbora već sije po cijeloj Hrvatskoj, a da ga nitko nije ozbiljno ni pogledao. I da odmah budemo jasni, Petrović-Jakovina je bila u krivu u odnosu na ono na što je ukazala prstom (drugi krug predsjedničkih izbora kao nedovršen), ali je bila na tragu otkrića daleko većeg problema koji se krio iza onog što joj je zapelo za oko u usporedbi s prvim krugom. Ona je zapravo ugledala vrh sante leda kad smo pored nje već prošli, pa se nitko nije zapitao koliko je ta „santa“ velika ispod površine i radi li nam već štetu koju nitko ne uočava.

 

Svoju tezu o nedovršenim izborima Sandra Petrović-Jakovina gradila je (barem je tako vidljivo iz medijskih napisa) na tri argumenta: Ustavu, Zakonu o izboru Predsjednika Republike Hrvatske i praksi Državnog izbornog povjerenstva (DIP) vezanoj uz način izračuna rezultata predsjedničkih izbora  u prvom krugu. Ustav Republike Hrvatske u članku 95. stavku 3. kaže: „Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana”. U idućem, stavku 4. istoga članka, nastavlja: „Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova“.

 

Iz toga slijedi Zakon o izboru Predsjednika Republike Hrvatske koji u članku 17. kaže:

 

Predsjednik Republike Hrvatske, bez obzira da li na izborima sudjeluje jedan ili više kandidata, bira se većinom glasova svih birača koji su glasovali. Ako niti jedan kandidat ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana. Ako je na izborima sudjelovalo više kandidata, pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je slijedeći po broju dobivenih glasova.

 

U slučaju da zbog odustajanja kandidata koji prema odredbama prethodnog stavka imaju pravo sudjelovati na ponovljenom izboru ostane samo jedan kandidat obavit će se izbor.

 

Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali. Ako kandidati dobiju isti broj glasova, izbor se još jednom ponavlja.“

 

U čemu je zapravo problem na koji je željela ukazati Sandra Petrović-Jakovina? Ustav jasno propisuje da se Predsjednik bira kvalitativno istom (jer Ustav tu ne radi razliku u dvama krugovima) „većinom glasova“ i u prvom i u drugom krugu! Valja imati na umu da ono što mi kolokvijalno nazivamo „drugim krugom“ nigdje u pravnim propisima koji reguliraju predsjedničke izbore nije tako definirano, već se spominje izričaj „ponovljeni izbori“. Da svi skupa više baratamo tom sintagmom, izglednije je da bi nam do svijesti doprlo kako iz vizure zakonodavca „drugi krug“ zapravo nije neka redovita pojava, već izvanredna. Pri tome letvica koja je postavljena u „prvom krugu“, ako se ne preskoči, mora se moći spustiti u ponovljenim izborima na način da bude preskočiva. A spuštanje letvice jasno je definirano reduciranjem broja kandidata na maksimalno dva (pri čemu njihovi rezultati u ponovljenom krugu, čak i ako su isti, zbog izostanka ostalih kandidata, automatski postaju dovoljni za dobivanje pobjednika – uz iznimku jednakog broja glasova, što rezultira novim ponavljenjem ili „trećim krugom“).

 

Iz Ustava i navedenog Zakona vidljivo je da se predsjednik bira „većinom svih birača koji su glasovali“ (Ustav), odnosno „većinom glasova svih birača koji su glasovali“ (Zakon o izboru Predsjednika RH). Uočavamo da Zakon dodaje pojam „glasova“, ali on cijeloj sintagmi ne mijenja smisao, jer pojam "glasovali" u sebi već sadrži činjenicu da se kao mjerna jedinica za izračun rezultata uzima „glas“. Ni Ustav ni navedeni zakon ni na koji način ne sugeriraju da je u izbornom procesu (prvom, drugom, trećem krugu) uopće moguće različito tretirati ono što jest „glas“. Ne može u „prvom krugu“ ono što je „glas“ biti različito od onoga što je „glas“ u „drugom krugu“. Djeluje vrlo jednostavno, logično i sasvim ustavno i zakonski konzistentno. Dakle, DIP ima jednostavan i istoznačan zadatak izračuna rezultata „glasovanja“ pa je nemoguće u svakom od krugova taj „glas“ različito mjeriti. I tu počinje paradoks na koji je kliknula Sandra Petrović-Jakovina. DIP nije dosljedan u svojoj praksi, pa „glas“ na izvornim izborima (prvi krug) za njega nije isto što i „glas“ na ponovljenim izborima (drugi krug). A treba biti.

 

Pogledajmo u sljedećoj tablici taj problem na temelju posljednjih predsjedničkih izbora nad kojim se s pravom zamislila Sandra Petrović-Jakovina.

 

Tablica 1: Rezultati izbora za Predsjednika Republike Hrvatske 2014./2015. prema DIP-u

REPUBLIKA HRVATSKA – IZBORI ZA PREDSJEDNIKA 2014./2015.

URAČUNAVAJUĆE - LISTIĆI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTATI "PRVOG KRUGA" IZBORA PREMA DIP-u (1.787.928 = 100%)

REZULTATI "DRUGOG KRUGA" IZBORA PREMA DIP-u (2.197.381 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

I. JOSIPOVIĆ

687.678

38,46

K. GRABAR-KITAROVIĆ

1.114.945

50,74

2.

K. GRABAR-KITAROVIĆ

665.379

37,22

I. JOSIPOVIĆ

1.082.436

49,26

3.

I. SINČIĆ

293.570

16,42

-

-

-

4.

M. KUJUNDŽIĆ

112.585

6,30

-

-

-

5.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

28.716

1,61

-

-

-

 

Što to DIP konkretno radi kod izračuna rezultata na predsjedničkim izborima? Prilikom prvog kruga, naime, izračun postotka kandidata naznačuje uračunavajući važeće, nevažeće i preuzete a neubačene listiće. U tom je slučaju postotak glasova svih kandidata zajedno za DIP manji od 100%, pa razliku do 100% čine nevažeći i neubačeni listići. Prilikom drugog kruga izračun postotka glasova svakog od dvaju kandidata DIP izvodi tako da ne uračunava nevažeće i neubačene listiće, pa zbroj glasova dva kandidata daje ukupnih 100%. Dakle, DIP se ponaša nekonzistentno, iako nema nikakvog razloga da to čini jednom ovako, a drugi put onako. Glasovi za kandidate i njihovi odnosi uvijek trebaju biti jednako, a ne različito vrednovani, jer Zakon ih potpuno jednako promatra i u slučaju prvog pokušaja (kruga) i u slučaju ponavljanja izbora (drugog, trećeg kruga). Petrović-Jakovina je dakle pošla od premise onoga što svi vidi iz izbora u izbore kad je riječ o prvome krugu, odnosno od toga da je za pobjedu ondje potrebno 50 posto glasova plus jedan glas od onih koji su glasovali. A u one „koji su glasovali“ uključila je, kako to dakle biva iz izbora u izbore (jer i DIP tako to radi) i važeće i nevažeće listiće. Može li ova uočena „sitna“ nedosljednost imati ikakve realne posljedice? Itekako. 

 

Ali vratimo se prije toga još na posljednje predsjedničke izbore. Zapravo, dok smo mi danima obrađivali podatke za ovaj članak, slučaja Sandre Petrović-Jakovina prisjetio se zadnjega dana kampanje i Jutarnji list. Priznati je ustavni stručnjak Branko Smerdel za spomenuti medij izjavio da je onaj koji dobije više glasova nedvosmisleno pobjednik predsjedničkih izbora u nedjelju. Iznoseći da je to, „a ne natpolovična većina“ logika proglašenja pobjednika. Ako je profesor Smerdel u pravu, onda DIP sasvim nepotrebno i zbunjujuće mijenja metodu izračuna u drugom krugu, u odnosu na prvi krug (vidi prethodnu tablicu). U tom se slučaju opet otvara pitanje (ne)dosljednosti DIP-a prikaza izbornih rezultata. Prema profesoru Smerdelu, izračun DIP-a bi – umjesto gornje tablice – trebao biti sukladan sljedećoj tablici.

 

Tablica 2: Rezultati izbora za Predsjednika Republike Hrvatske 2014./2015. prema zaključku prof. Smerdela

REPUBLIKA HRVATSKA – IZBORI ZA PREDSJEDNIKA 2014./2015.

URAČUNAVAJUĆE - LISTIĆI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE - LISTIĆI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

REZULTATI "PRVOG KRUGA" IZBORA PREMA DIP-u (1.787.928 = 100%)

REZULTATI "DRUGOG KRUGA" IZBORA PREMA PROF. SMERDELU (2.258.887 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

I. JOSIPOVIĆ

687.678

38,46

K. GRABAR-KITAROVIĆ

1.114.945

49,36

2.

K. GRABAR-KITAROVIĆ

665.379

37,22

I. JOSIPOVIĆ

1.082.436

47,92

3.

I. SINČIĆ

293.570

16,42

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

61.506

2,72

4.

M. KUJUNDŽIĆ

112.585

6,30

-

-

-

5.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

28.716

1,61

-

-

-

 

I sad smo tamo gdje smo i bili – upravo to je pozicija na koju je ukazala Sandra Petrović-Jakovina. I tko je sad u pravu? Ona ili profesor Smerdel? Ili nijedno od njih? Za razrješenje tog problema potrebna nam je jasnoća definicije "glasa". Je li nevažeći listić zapravo glas? Ako nevažeći listić nije "glas", onda je onaj koji dobije više glasova, potpuno isto što i onaj tko dobije „natpolovičnu većinu glasova“. Jer kad su dva kandidata (i pod uvjetom da nevažeći i neubačeni listić nije glas) njihov zbroj postotaka je 100%, pa i onaj tko je dobio samo jedan glas više dobio je natpolovičnu većinu. Drukčiji rezultat je moguć samo ako imaju isti broj glasova, ali tada nijedan nema ni „više glasova“ ni „natpolovičnu većinu glasova“, nego „isti broj“, pa se ide u treći krug. Prof. Smerdel bi bio u pravu samo kad bi se nevažeći i neubačeni listić smatrao „glasom“, što se može lakonski zaključiti. Ali baš u tom slučaju vraćamo se u problem koji je zagrebla Perković-Jakovina, jer i „većina svih birača koji su glasovali“ (prema Ustavu) i „većina glasova svih birača koji su glasovali“ (prema Zakonu o izboru Predsjednika RH) u tom slučaju ne može biti drukčija negoli 50% plus jedan glas u odnosu na glasove drugog kandidata i nevažeće i neubačene listiće (kao „glasove“). Tada se potpuno nepotrebno zapetljavamo u "logičnost" da onaj tko je dobio "više" glasova od protukandidata, pa makar to bilo i ispod 50% (zbog uračunavanja nevažećih listića kao glasova!), eto samo zbog "drugog kruga" u kojem ionako nema trećeg kandidata, treba biti proglašen pobjednikom. Može li to biti riješeno jasno, nedvojbeno i neproblematizirajuće (da ne kažemo i naknadno sudski neosporavano). Zapravo nam treba pomoć Ustavnog suda. Srećom imamo njegovo očitovanje koje na potpuno zadovoljavajući način razrješava ovaj naoko zakučast problem.

 

Ustavni sud još je 1995. poručio ono što uostalom i stoji u logici nevažećeg listića – nevažeći listić, osim što je politička poruka, može biti i jest nekakav izbor, ali nije glas. To je Ustavni sud rekao u konkretnom predmetu parlamentarnih izbora 1995., a takvo što se ispoljava i u pravnim propisima i u rezultatima parlamentarnim izborima sve do danas. Zakon koji regulira izbore zastupnika izrijekom navodi da u postupak raspodjele mandata ulaze liste s prikupljenih „najmanje 5% važećih glasova birača“ (čl. 41. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor). Je li ovaj eksplicitni navod o „najmanje 5% važećih glasova birača“– koji, istina, nedostaje kako u Ustavu tako i u Zakonu o izboru predsjednika RH (stvarajući tako možda kod nekih zabunu) ovdje zbog spomenutog slučaja iz 1995. kojim se bavio Ustavni sud? Moguće da jest. No, naznačeno mišljenje Ustavnog suda i logika nevažećeg listića pokazuje da bi učinak bio isti – makar ne odmah možda razvidan – čak i u slučaju da pridjev „važećih“ nije spomenut. Pojašnjavanjem načina izračuna pridjevom „važećih“ ne čini se u pogledu učinaka ništa novo jer je i bez toga pridjeva i prije njegova unošenja u zakonske odredbe Ustavni sud donio navedeno Rješenje slijedeći određenu logiku. Navedeno obrazloženje Ustavnog suda, premda ondašnji Zakon nije definirao što znači „glas birača“, već je samo koristio termine „najveći broj glasova birača” ili „ukupni broj glasova” (kako i naznačuju predlagatelji), kao put do konačne odluke sadrži i tvrdnje kako: „Nitko ne može dobiti tzv. nevažeće glasove, jer se iz glasačkih listića koji su nevažeći ne može utvrditi za kojeg kandidata ili listu je birač glasovao” te da „pri utvrđivanju rezultata glasovanja uzimaju u obzir samo važeći glasački listići, jer samo glasove s takvih listića može dobiti neka stranka ili kandidat.“ Sve to navedeno 1995. je od velike važnosti prilikom elaboracije o tome što znače koji pojmovi u sadašnjem zakonodavstvu makar na prvi pogled bili nedorečeni. Ustavni sud, može se reći, u svojemu obrazloženju, čije smo nosive stupove jasno naveli, slijedi i jezičnu logiku.

 

A kad već spominjemo jezičnu logiku, valja istaknuti i da je na glasačkom listiću jasno navedena uputa biračima kako se ispunjava glasački listić (upute slijede logiku edukacije birača u smjeru ostvarivanja svojeg glasa samo ispravnim ispunjavanjem). Slijedom toga oni koji su ubacili nevažeći listić nisu glasovali, kao ni oni koji su se ušetali u prostoriju gdje se glasuje i dobili listić koji su odnijeli iz prostorije. Oni jesu pristupili izborima, ali (iz ovog ili onog razloga poništavanja ili odnošenja listića) nisu glasovali. Da slijedom logike Ustavnog suda zaključimo: oni su izašli na izbore kako bi ostvarili svoje pravo da ne glasuju! To može biti vrlo snažna politička poruka kao što je to moguće i na ovim izborima, jer svi na neki način čekamo koliko će birača čak i organizirano i namjerno poništiti listiće (neki kandidati iz prvog kruga i njihovi politički istomišljenici čak su i najavili poništavanje listića), ali to ne mogu biti "glasovi", jer "glas" je samo ono što se nedvojbeno može pripisati nekom od ponuđenih kandidata.

 

Ako poštujemo tu logiku i mišljenje samog Ustavnog suda, onda u drugom krugu glasove mogu dobiti najviše dva kandidata, dok treća opcija – poništavanje listića – nije glas. U tom slučaju (osim mogućnosti istog broja glasova) nemoguća je drukčija doli natpolovična većina glasova jednog kandidata. A to je upravo izračun koji nam DIP daje u slučajevima drugoga kruga predsjedničkih izbora. No, kad je riječ o DIP-u, on je i u tom slučaju u problemu, jer se te logike ne drži u prvom krugu. Ispada da, kakvo god konzistentno stajalište zauzeli (pa i Smerdelevo), DIP je uvijek u nedosljednosti i problemu. Evo stoga treće tablice za koju smatramo da je ispravna i sukladna mišljenju Ustavnog suda.

 

Tablica 3: Rezultati izbora za Predsjednika Republike Hrvatske 2014./2015. prema logici Ustavnog suda

REPUBLIKA HRVATSKA – IZBORI ZA PREDSJEDNIKA 2014./2015.

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTATI IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (1.759.212 = 100%)

REZULTATI "DRUGOG KRUGA" IZBORA PREMA DIP-u I LOGICI USTAVNOG SUDA (2.197.381 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

I. JOSIPOVIĆ

687.678

39,09

K. GRABAR-KITAROVIĆ

1.114.945

50,74

2.

K. GRABAR-KITAROVIĆ

665.379

37,82

I. JOSIPOVIĆ

1.082.436

49,26

3.

I. SINČIĆ

293.570

16,69

-

-

-

4.

M. KUJUNDŽIĆ

112.585

6,40

-

-

-

 

Prema već iznijetom mišljenju Ustavnog suda i prema njegovoj jezičnoj logici – ponašanje DIP-a u „prvome krugu“ jest ono što je krivo. A prema svemu iznijetome, ponašanje DIP-a u „drugome krugu“ nije krivo.

 

Pogledajmo aktualnu praksu na tabličnim primjerima predsjedničkih izbora prije pet godina. Pred nama su detaljno razrađene tablice prvoga i drugoga kruga prema DIP-u.

 

Tablica 4: Primjer „A“ razdiobe birača i listića (DIP u izborima za Predsjednika Republike Hrvatske 2014.)

 

Navedenu razdiobu uračunavajućih listića (svih koji su pristupili) s jedne i neuračunavajućih (svi koji nisu pristupili izborima) s druge strane ne smatramo sukladnom mišljenju Ustavnog suda iz 1995. godine. Nasuprot tome, razdiobu uračunavajućih listića (samo važeći listići, odnosno glasovi) s jedne i neuračunavajućih (nevažeći i neubačeni listići, kao i svi koji nisu pristupili izborima) s druge strane smatramo sukladnom mišljenju Ustavnog suda i time ispravnom (vidi tablicu 3. lijevi stupac). Slijedi jasan pokazatelj navedene razdiobe na primjeru drugog kruga predsjedničkih izbora 2014. godine.

 

Tablica 5: Primjer „B“ razdiobe birača i listića (DIP u ponovljenim izborima za Predsjednika Republike Hrvatske 2015. i logika Ustavnoga suda – ispravan izračun)

 

Ujednačeno i konzistentno računanje rezultata izbora nije samo pitanje male razlike u postotku, nego i pitanje posljedica koje može donijeti kriva primjena izračuna koja nije u skladu s propisima. Osim moguće nepriznate pobjede u prvom krugu predsjedničkih izbora, prema izbornom rezultatu predsjedničkih izbora financijsku naknadu dobivaju oni kandidati koji su ostvarili rezultat veći od 10%. Različiti obračun može nekome tko je ostvario 10,2% taj rezultat prikazati i kao rezultat od 9,8%, pa je iznimno važno znati koji je izračun ispravan i zakonit.

 

Tu razliku u postotku iz prvog kruga prošlih predsjedničkih izbora daje sljedeća tablica, pri čemu držimo da je ispravan (sukladan logici Ustavnog suda) desni stupac.

 

Tablica 6: Usporedba rezultata izbora za Predsjednika Republike Hrvatske (“prvi krug” 2014.) prema DIP-u s rezultatima istih izbora prema logici Ustavnoga suda

REPUBLIKA HRVATSKA – IZBORI ZA PREDSJEDNIKA 2014. („prvi krug“)

URAČUNAVAJUĆI LISTIĆI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI I NEUBAČENI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (1.787.928 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (1.759.212 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

I. JOSIPOVIĆ

687.678

38,46

I. JOSIPOVIĆ

687.678

39,09

2.

K. GRABAR-KITAROVIĆ

665.379

37,22

K. GRABAR-KITAROVIĆ

665.379

37,82

3.

I. SINČIĆ

293.570

16,42

I. SINČIĆ

293.570

16,69

4.

M. KUJUNDŽIĆ

112.585

6,30

M. KUJUNDŽIĆ

112.585

6,40

5.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

28.716

1,61

-

-

-

 

U slučaju izbora iz 2014. godine nije bilo posljedica, niti smo bili blizu takvog scenarija, ali smo zato 2005. godine bili na pragu višestruke mogućosti štetnog scenarija. Vrijedi pogledati taj primjer, jer se on može ponoviti.

 

 

Tri kralja između prvoga i drugoga kruga predsjedničkih izbora 2. i 16. siječnja 2005.?

 

Stjepan Mesić na predsjedničkim je izborima 2005. bio proglašen relativnim pobjednikom u prvome krugu s osvojenih, prema DIP-u, 48,92%, odnosno 1.089.398 glasova. No, s obzirom na važećih 2.206.804 listića, on je osvojio 49,37% glasova. Da je ovaj drugi postotak bio veći od 50%, a uz to prvi, DIP-ovski, manji od 50%, imali bismo situaciju bezrazložno organiziranog ponovljanja izbora. S obzirom na 20.269 nevažećih listića, računica nam kazuje da bi Mesić s dodatnim brojem glasova između 14.005 i 24.139 na svome kontu, uz pretpostavku istog broja važećih listića, trebao biti odmah proglašen pobjednikom izbora iako to DIP (vjerojatno) ne bi učinio. Da je bilo 24.140 i više dodatnih glasova za Mesića u prvom krugu uz navedenu pretpostavku, tek bi ga onda DIP proglasio pobjednikom.

 

Tablica 7: Usporedba rezultata izbora za Predsjednika Republike Hrvatske (“prvi krug” 2005.) prema DIP-u s rezultatima istih izbora prema logici Ustavnoga suda

REPUBLIKA HRVATSKA – IZBORI ZA PREDSJEDNIKA 2005. („prvi krug“)

URAČUNAVAJUĆI LISTIĆI

(VAŽEĆI I NEVAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (2.227.073 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (2.206.804 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

S. MESIĆ

1.089.398

48,92

S. MESIĆ

1.089.398

49,37

2.

J. KOSOR

452.218

20,31

J. KOSOR

452.218

20,49

3.

B. MIKŠIĆ

396.093

17,79

B. MIKŠIĆ

396.093

17,95

4.

Đ. ADLEŠIĆ

59.795

2,68

Đ. ADLEŠIĆ

59.795

2,71

5.

S. LETICA

57.748

2,59

S. LETICA

57.748

2,62

6.

LJ. ĆESIĆ

41.216

1,85

LJ. ĆESIĆ

41.216

1,87

7.

I. PAŠALIĆ

40.637

1,82

I. PAŠALIĆ

40.637

1,84

8.

A. KOVAČEVIĆ

19.145

0,86

A. KOVAČEVIĆ

19.145

0,88

9.

M. BLAŽEVIĆ

17.847

0,80

M. BLAŽEVIĆ

17.847

0,81

10.

M. RAJH

14.766

0,66

M. RAJH

14.766

0,67

11.

D. KOŠTA

8.271

0,37

D. KOŠTA

8.271

0,37

12.

M. KEŠER

7.056

0,32

M. KEŠER

7.056

0,32

13.

T. PETRAK

2.614

0,12

T. PETRAK

2.614

0,12

14.

NEVAŽEĆI

20.269

0,91

-

-

-

 

A poigramo li se malo raznim mogućnostima, možemo zamisliti i tri kandidata koji imaju neke svoje argumente i „argumente“ da bi bili predsjednici. Kako? Pa zamislimo na konkretnom primjeru predsjedničkih izbora iz 2005. da je pobjeda Stjepana Mesića u prvom krugu izvojevana na način na koji govorimo ovdje – da je on onaj kandidat koji je osvojio više od 50% glasova računamo li, kako bi i trebalo biti, samo važeće glasove, ali ne i 50% glasova ako računamo nevažeće listiće. U praksi od toga, ponavljamo još jednom i stoga da oprimjerimo da uopće nije riječ o nečemu nerealnom što se ne može dogoditi, i nije bio daleko jer mu je nedostajalo između 14.005 i 24.139 glasova za takvo što. Pretpostavimo zatim da je Mesić, još k tomu kao aktualni Predsjednik, u važećem prvome mandatu u tome trenutku, odlučio ne priznati nikakve izbore u drugom krugu relevatnima jer se već smatra izabranim te da stoga u svemu tome dalje ne želi sudjelovati, a suprotna stajališta da smatram pozivom na puč. Ponavljamo – sve je to mogao izreći čak s autoritetom Predsjednika, ne samo kandidata. Da su se stvari tako matematički posložile i da mu je poneki savjetnik šapnuo nešto o ovoj temi, nije teško zamisliti ostvarivanje navedenog scenarija (naravno Stjepana Mesića uzimamo samo kao primjer, a ne da bi on to zaista i učinio!). Na to bi nadležno izborno povjerenstvo proglasilo da je on – premda bi se moralo smatrati da je zapravo zakonito izabran – zapravo „odustao“ i da u drugi krug idu drugoplasirana i trećeplasirani iz prvog kruga (a nije ni to teško zamisliti). To su Jadranka Kosor i Boris Mikšić. Pretpostavimo da je u takvom drugom krugu drugoplasirani kandidat osvojio, prema DIP-u (koji za njegov postotni rezultat uzima bazu nevažećih i neubačenih listića), manje od 50% što također s obzirom na njihovu tijesnu utakmicu u prvome krugu nije za odbaciti kao nešto nedostižno. I zamislimo da je u takvom drugom krugu Jadranka Kosor bila ona koja je osvojila više glasova od Borisa Mikšića (i recimo da je broj glasova potonjeg uvećan za broj nevažećih listića bio manjih od broja glasova Jadranke Kosor). Ne treba biti posebno pronicljiv pa zaključiti da bi u tom slučaju i ona i gotovo cijeli državni aparat uz potporu vladajuće stranke smatrao nju zakonito izabranim. Kao što ne treba biti posebno pronicljiv da bi Mikšić, koji je već i nakon prvog kruga iznosio razne optužbe o nepravilnostima na biralištima, iskoristio navedenu situaciju da poruči kako je i ovo jedna politička igra mainstream-vodstva u kojoj je on kao politički novajlija izvisio premda to nije smio te da je zaključio da smatra izbore "nedovršenima". U tome bismo slučaju imali ne samo dvije osobe (i Stjepana Mesića i Jadranku Kosor) koji se smatraju, neovisno i nasuprot jedno drugom, vladarom Pantovčaka, već bismo imali i Borisa Mikšića koji doduše ne smatra sebe (još!) izabranim na tu dužnost, ali smatra izbore nedovršenima. Dakle, ne smatra da je ijedan od prethodna dva kandidata valjano izabran te se nada da i on još ima šansu obnašati predsjedničku dužnost nakon ponovljenih izbora.

 

 

Predsjednički izbori 2019.

 

I na kraju želimo i prvi krug tekućih predsjedničkih izbora prikazati u komparativnoj tablici izračuna prema DIP-u i prema logici Ustavnog suda, a zanimljivo da i kolumnist Nino Raspudić nedavno koristi isti model. On ne prepisuje DIP, već iznosi da je Zoran Milanović dobio 29,91% (a ne 29,55%), Kolinda Grabar-Kitarović 26,98% (a ne 26,65%), a Miroslav Škoro 24,75% (a ne 24,45%).

 

Tablica 8: Usporedba rezultata izbora za Predsjednika Republike Hrvatske 2019. („prvi krug“) prema DIP-u i rezultata istih izbora prema logici Ustavnoga suda

REPUBLIKA HRVATSKA – IZBORI ZA PREDSJEDNIKA 2019. („prvi krug“)

URAČUNAVAJUĆI LISTIĆI

(VAŽEĆI, NEVAŽEĆI LISTIĆI I NEUBAČENI= 100%)

URAČUNAVAJUĆE – GLASOVI

(VAŽEĆI LISTIĆI = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA DIP-u (1.904.461 = 100%)

REZULTAT IZBORA PREMA LOGICI USTAVNOGA SUDA (1.881.643 = 100%)

R. BR

KANDIDAT

GLASOVI

%

KANDIDAT

GLASOVI

%

1.

Z. MILANOVIĆ

562.783

29,55

Z. MILANOVIĆ

562.783

29,91

2.

K. GRABAR-KITAROVIĆ

507.628

26,65

K. GRABAR-KITAROVIĆ

507.628

26,98

3.

M. ŠKORO

465.704

24,45

M. ŠKORO

465.704

24,75

4.

M. KOLAKUŠIĆ

111.916

5,87

M. KOLAKUŠIĆ

111.916

5,95

5.

D. JURIČAN

87.883

4,61

D. JURIČAN

87.883

4,67

6.

D. OREŠKOVIĆ

55.163

2,89

D. OREŠKOVIĆ

55.163

2,93

7.

I. PERNAR

44.057

2,31

I. PERNAR

44.057

2,34

8.

K. PEOVIĆ

21.387

1,12

K. PEOVIĆ

21.387

1,14

9.

D. KOVAČ

18.107

0,95

D. KOVAČ

18.107

0,96

10.

A. ĐAPIĆ

4.001

0,21

A. ĐAPIĆ

4.001

0,21

11.

N. BABIĆ

3.014

0,15

N. BABIĆ

3.014

0,16

12.

NEVAŽEĆI+NEUBAČENI

22.818

1,20

-

-

-

 

U drugom dijelu analize ove važne teme nastavit ćemo raspravu i prikazati niz tablica sa zanimljivim rezultatima koji su nam, nažalost, prouzročili znatan nepotreban materijalni trošak samo zato što smo nekonzistentno „krpali“ zakone, umjesto da smo se jasno držali logike koju je 1995. iznio Ustavni sud.