logo Naslovna
naslov
TKO JE KOME KORISTAN POBJEDNIK?
: Ivica Relković, Ivan Tomljenović - : 26.12.2019.

Dvoboj u parovima


 

Kako sad pomisliti da će se desnica u dva tjedna konsolidirati zbog ideološke "matematike", kad u tom zbrajanju više nema ni elementarne "kemije"!? Pitanje je hoće li 5. siječnja biti više Hrvata na "ljetovanju" ili na "skijanju"

 

 

Motiviranost borbom za prevlast desnici je donijela dva kandidata koji su (ravnomjernom podjelom tih glasova) gotovo pa oboje mogli u drugi krug dok se sada u drugom krugu (naivno) očekuje motiviranost desnice poznatom nekadašnjoim homogenizacijom koja bi Kolindi Grabar-Kitarović trebala pružati startnu prenost pred Zoranom Milanovićem. No i prije izbora, posljednje su ankete davale tek minimalnu prednost Kolindi Grabar-Kitarović nad Zoranom Milanovićem u prvom krugu (od oko 3 postotna boda), dok su im u drugom krugu tu razliku svodile na razinu statističke pogreške (tek nešto više od 2 postotna boda u korist Kolinde Grabar-Kitarović). Budući da je Zoran Milanović u prvom krugu dobio 3 postotna boda više od Kolinde Grabar-Kitarović (on je znatno zagrabio među neodlučne, a ona nimalo), ne znači li to da se on vjerojatno već u izbornoj noći potpuno izjednačio s Kolindom Grabar-Kitarović u projekcijama za drugi krug (uza svu zajedničku natpolovičnu dominaciju desnog biračkog tijela nad lijevim i centrističkim zajedno)?

 

Nadalje, motiviranost borbom za prevlast nije u izbornoj noći završila, nego je s punom euforijom od samog Miroslava Škore najavljena za vrlo brze nove izborne cikluse. On u svojem govoru (garda kakvog je trebao biti na sučeljavanju da bi izborio drugi krug!) čak nije izrekao ni ono klasično "birajte po savjesti" kao poruku svojim biračima. Stoga je naivno pribrojiti njegove glasove glasovima Kolinde Grabar-Kitarović zbog pripadnosti istom biračkom bazenu pa zaključiti da je ona s tih zajedničkih 51% u prednosti pred Zoranom Milanovićem. Pogotovo što osim tih 51,5% (s Đapićevim promilima) nema nekog kandidata kod kojega su bili značajno prisutni glasovi desnog biračkog tijela (čak su se i s Kolakušićeva konta zadnji takvi desno-protestni u samom izbornom danu očito prelili Miroslavu Škori kao izglednijem kandidatu za drugi krug).

 

Naravno, valja postaviti sasvim jednostavno i logično pitanje: Zašto bi Škoro (ili netko iz tog savezničkog projekta poput Zekanovića, Hasanbegovića, Petrova, Bujanca...) pomagao Kolindi Grabar-Kitarović kada bi od te pomoći najveću korist imao Andrej Plenković, njihov ciljani protivnik kojemu je Grabar-Kitarović samo marioneta (prema njihovu viđenju). Osim toga, to za njih uopće nije bila priča za jednu jedinu (prvu i posljednju bitku) iako je slogan "Sad il nikada" sugerirao takvu poziciju. Najavljeni moto "Vratimo Hrvatsku narodu" mijenja taj početni motivacijski slogan namijenjen "blitzkriegu" u plan B koji se sada taktički potpuno izokreće u maratonsku borbu kojoj više odgovara poruka "metar po metar". Nije to bio projekt od jedne bitke ("Sad il nikada") – iako bi brza pobjeda dobro došla – nego spremnost na "rat" koji može trajati mjesecima, pa i godinama (Hasanbegović najavljuje 30-ak mandata za godinu dana, pa ako ne preuzmu vlast tada još ostavlja mogućnost "velike koalicije" prije negoli se i to nadjača...).

 

I kako sad pomisliti da će se desnica u dva tjedna konsolidirati zbog ideološke "matematike", kad u tom zbrajanju više nema ni elementarne "kemije"!? Pa lakše je alkemijskim slijepim nabadanjima dobiti zlato iz starog željeza, nego da Nikola Grmoja pomogne Kolindi Grabar-Kitarović u spašavanju Andreja Plenkovića, eto samo zbog svjetonazorske bliskosti. Pa ne smatra sam sebe Hrvoje Zekanović svjetonazorski bliskim Andreju Plenkoviću. Niti je Velimir Bujanec zainteresiran za trošenje "municije" u nebitnoj bitci između "dvije Udbe", pa najavljuje odlazak u "toplije krajeve" tijekom drugog izbornog kruga. Sve nas to upozorava da ne zbrajamo 26 i 24 i malo više..., nego znatno manje. Ključno je sad pitanje koliko je od onih 24% birača zaista sljedbenika svih onih koji su se okupili oko Miroslava Škore, a koliko je među njima onih kojima je on jednostavno bio simpatičniji i autentičniji (pa i uvjerljiviji) od potrošenih fraza Kolinde Grabar-Kitarović upotpunjenih gafovima da te fraze ne budu dosadne. Oni kojima je takvo glasanje za Škoru bilo motivacija vrlo će lako u drugom krugu zaokružiti ime Kolinde Grabar-Kitarović a da neće ni najmanje kalkulirati s "izdajom" projekta "Miroslav Škoro". No, ako je samo 20-30% od svih tih 465.000 birača jednako vruće kao predvodnici projekta "Vratimo Hrvatsku narodu", onda će 5. siječnja biti više Hrvata na "ljetovanju", nego na "skijanju". A to daje i šanse i prostor Zoranu Milanoviću koji kao potencijalnog "neprijatelja" ima samo jednu jedinu osobu – samoga sebe.

 

Zbog ovog prelamanja HDZ-a (koje je ili cilj ili alat suverenista, svejedno), zbog toga što je "projekt Škoro" najavljen sada kao etapni, a ne jednokratni fenomen ("Vratimo Hrvatsku narodu", a ne više "Sad il nikada"), nikako se ne smiju glasovi koje je dobio Miroslav Škoro automatski pribrajati Kolindi Grabar-Kitarović u drugom krugu kao svjetonazorski logičan "desni zbroj". Pri tome treba imati na umu da niti ne postoji 25% birača koji su zapravo sljedba takvog projekta (što na neki način podrazumijeva Bujanec), nego je dio tih birača u Škori vidio ono što je prije pet godina vidio u Kolindi Grabar-Kitarović. Takvi će se 5. siječnja ipak prikloniti Kolindi Grabar-Kitarović već i zbog toga što je drugi izbor Zoran Milanović. No određeni dio tih birača zasigurno nema nikakvu motivaciju da glasom za Kolindu Grabar-Kitarović glasa za Andreja Plenkovića. Za njih je Milanović ideološki neprijatelj, a Andrej Plenković ideološki izdajnik, pa svoj glas još manje mogu dati marioneti "izdajnika" nego iskrenom "neprijatelju". Takvi će (kako neki utjecajni predvodnici parcijalnog dijela projekta već preporučaju) ili protestno prekrižiti listić ili u "toplije krajeve" dok ne prođe drugi krug. A tek poslije izbora 5. siječnja nešto ćemo od toga moći vidjeti i u porastu nevažećih listića (ako ga bude) i u apstinenciji zaraćene desnice (koliko je bude)...

 

Pogreška bi Zorana Milanovića bila da se nada dijelu tih glasova na način otvorenog vabljenja, jer oni neće k njemu doći ni da ih plaća, dok će mu ih se besplatno (i da im ništa ne obećava) pokloniti možda i presudan dio glasova samo iz osvetničke motivacije prema Andreju Plenkoviću. Ali ne ni iz razloga promila potpore Zoranu Milanoviću. Njegova bi im pobjeda bila samo privremena poluga za podizanje uloga u borbi za novo vodstvo HDZ-a i bolje startne odnose na parlamentarnim izborima. Problem je "samo" u tome što je taj projekt još uvijek "bujica" neuzupčaničenih elemenata pa iskaču u javnost bez jedinstvene kontrole ovisno o vlastitoj radnoj temeperaturi koju nije lako kontrolirati (imali smo već istupe Velimira Bujanca, Hrvoja Zekanovića, Zlatka Hasanbegovića, Bože Petrova... bez ikakve usklađenosti s Miroslavom Škorom, što se vidi po nekonzistentnosti poruka od otškrinutih vrata za razmatranje "ponuda" do zimskog ljetovanja ili demonstrativnog križanja listića).

 

Prva anketa nakon prvog kruga (IPSOS za Novu TV) već pokazuje Milanovićev značajan prijelaz u vodstvo (48,4% naprema 41,1%, uz 10,4% neodlučnih). I dok Milanović dominantno preuzima glasove "malih" kandidata, sasvim solidno zahvaća i u Škorine birače (28% prema navedenoj anketi, što čak i nadmašuje postotak koji smo naznačili kao dovoljan da ga Kolinda Grabar-Kitarović nema gdje nadoknaditi). Zbog izjednačenog odnosa već uoči prvog kruga, zbog projekta "Škoro" koji se izravno konfontira s HDZ-om Andreja Plenkovića i zbog nepostojanja bilo kakvog rezervnog biračkog bazena za Kolindu Grabar-Kitarović, može se prije očekivati njezin težak poraz, negoli automatska pobjeda zbog načelne premoći desnog biračkog tijela. Pa kad Andrej Plenković kaže da su našli "formulu" za pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović, onda samo možemo konstatirati – dobro, možda ste našli "formulu", ali je pitanje postoje li uopće više sastojci koju tu "formulu" mogu popuniti ili će ona samo dobro izgledati "na papiru".

 

 

U kojem smjeru ide dalje kampanja?

 

Hoće li se Milanović idućih dana uz "sportski" našpanane osvrte na petogodišnji (ne)rad Kolinde Grabar-Kitarović jednako osvrtati i na rad sadašnje Vlade i Andreja Plenkovića? Hoće li i koliko će uravnotežiti te napade? Isplati li se Milanoviću uopće ikakva politička utakmica u koju će uvući Andreja Plenkovićem čija Vlada (kao i većina prethodnih!) u najboljem slučaju baštini potporu 25-30% birača? Treba li Milanović u sučeljavanjima i medijskim istupima ostaviti Vladu i Plenkovića na miru, pa se referirati isključivo na svoju političku suparnicu? Može li se baš Milanoviću, ukoliko tako ne postupi, sve vratiti kao bumerang u obliku HDZ-ova (i Plenkovićeva) podsjećanja birača na „rezultate“ Milanovićeve Vlade, na broj uzastopnih recesijskih kvartala itd...? Je li Milanoviću bolje glumiti bivšeg premijera napadajući sadašnjeg (samo zato što je svaka Vlada u percepcijskoj negativi) ili se praviti predsjednički nevin napadajući slabe točke prvog mandata Kolinde Grabar-Kitarović?

 

Što bi mogle biti prednosti Zorana Milanovića? Momentum je na njegovoj strani. Jači je u sučeljavanju s drugim (nego sa samim sobom!). Nije imao otvorene bokove u prvom krugu pa se nikom nije previše zamjerio.

 

Nasuprot taktike Zorana Milanovića, treba li Kolinda Grabar-Kitarović braniti poziciju aktualne Vlade? Ili se vratiti uspjesima svojeg brendiranja Hrvatske, pa makar i ljepšom (navijačkom) slikom prema van, negoli prema unutra...? Može li biračima iz Škorine "banke podataka" objasniti da je ona za inicijativu koja je Hrvatsku približavala Mađarskoj i Poljskoj (jer bi to suverenistima bila razlika prema Milanoviću koji orbanovštinu ne može ni zamisliti)...? Može li vratiti dio Slavonije, posebno one birače kojima je Škoro bio simpatičan kao njihov Slavonac, a ne nužno kao antagonizirani miner HDZ-a?

 

 

 

Oklada dvojice kauboja

 

Blagdansko je vrijeme, pa su i kandidati malo skrenuli s puta kampanje na neke kraće slavljeničke digresije. Pa kad mogu oni, možemo i mi. Hajdemo se malo opustiti uz ono čega na kraju nije bilo i što se nije dogodilo, pa neće ni na što ni utjecati.

 

Da se HDZ-u nije dogodio europarlamentarni "crni labud", pa da je uzeo pet mandata, možda bi tada Andrej Plenković ubrzao unutarstranačke izbore (jer bi to bila njegova europska pobjeda na njemu "domaćem terenu") i riješio se onoga što ga čeka izazovne 2020. godine. S europarlamentarnom pobjedom, s potvrđenim i obnovljenim mandatom u stranci (i "počešljanim" odnosima bez ikakve stranačke oporbe na ključnim stranačkim pozicijama), možda bi on ovako razmišljao...: "Imati Predsjednika (države) iz svoje "košare" i nije neka prednost, nego žulj u cipeli. Bolje je imati dostojnog sparing partnera s druge strane. Možda se meni bolje ponekad zakačiti s Milanovićem, nego trpjeti čak i manje podbadanje s vlastite strane... Još ako mi počne šurovati s mojom unutarstranačkom oporbom, a ja joj više ne mogu ništa..."

 

Da se SDP-u posrećilo da uzme četvrtog europarlamentarca (kao što i jest, jer Velika Britanija ipak izlazi, pa se i Boris Johnson dodatno sretno dogodio SDP-u!), ali da je taj dodatni četvrti, umjesto HDZ-u, oduzet Amsterdamskoj koaliciji (koja je do izbora toliko tonula da je "za dlaku" uhvatila tog jednog s mizernih 5,19%), možda bi Davor Bernardić ovako razmišljao...: "(Po)pustio sam u slaganju europarlamentarne liste Milanovićevima, pa mi se posrećilo s rezultatom. Pristao sam na Zorana kao kandidata, pa mi se evo posrećilo da uđe u drugi krug. Ali, kaže se "treća sreća", pa ona očito dolazi nakon dvije nesreće. Znači da možda i nakon dvije sreće dolazi "treća nenesreća"! Što ja dobivam Zoranovom pobjedom? On će biti Predsjednik, a ne ja. A što ako ja ne pobjedim na parlamentarnim izborima (što uopće nije nerealno – dapače, vrlo je izvjesno). Šta ću ja onda biti? Ispast će da je on pobjednik, a ja toliki gubitnik da ni na valu njegove pobjede ne mogu do svoje. Meni je zapravo dovoljno što je on ušao u drugi krug umjesto "opasnosti" zvane Škoro. Nek' se sad Plenković bavi Škorom do parlamentarnih izbora, a bome neka se bavi i Kolindom kao Predsjednicom izvan kontrole (jer ionako ne treba paziti šta radi kad nema pravo na treći mandata!). Meni je val koji je Zoran donio ulaskom u drugi krug sasvim dovoljan. Ako ne pobijedim na parlamentarnim izborima, njegovoj frakciji u stranci tada mogu reći: pa nije ni on! Ako ja pobijedim (a on nije) – 'ko mi je ravan! Dakle, u slučaju njegove pobjede, pa i moje, rezultat će biti samo 1:1 (a još će mi soliti pamet da sam ja pobijedio na njegovom valu, a onda će me još kao prezaposlenog premijera on sam bockati kao besposleni Predsjednik!). U slučaju mojeg poraza, a njegove pobjede, gotov sam! A u slučaju njegova poraza i mojeg – opet je neriješeno, samo njega više nema, a ja ću nastaviti borbu za preživljavanje (jer ja ću se tada moći izvlačiti na to da me opteretio njegov poraz u drugom krugu!). A u slučaju njegova poraza, a moje pobjede, pazi sad, 2:0 za mene!"

 

I tako obojica (u ovom nikad dogođenom fiktivnom šaljivom novogodišnjem scenariju) razmišljaju da im zapravo više odgovara pobjeda one druge strane...

 

Sjedila dva kauboja u salunu i pila viski... Razbijajući dosadu počeli su se prepirati o brzini svojih konja. Pri tome je svaki svojeg konja proglašavao – sporijim! I oklade se ovako: ispit ćemo ovaj viski, a onda ćemo se utrkivati do saluna u susjednom gradu. Čiji konj stigne prvi plaća viski. Može – može! Nabrzinu trgnuše viski i k'o pomahnitali istrčaše iz saluna. Skočiše na konje i punim galopom jurnuše prema susjednom gradu. Naravno, pitanje je zašto? – ako pobjeđuje onaj čiji je konj sporiji. Odgovor možda znaju (a da ga ne smiju baš naglas izreći) "Andrej" i "Davor" iz našeg uvodnog opuštenog promišljanja o drugom krugu predsjedničkih izbora u nekoj nedogođenoj hrvatskoj političkoj fikciji – svaki od kauboja skočio je i zajahao protivničkog konja. Tako je to kad imaš "takvog kakvog imaš" svojeg, a za čišći vlastiti dobitak i sigurniju budućnost trebaš pobjedu tuđeg konja.