logo Naslovna
naslov
SUSRET TROJE KANDIDATA NA 25 POSTO
: I. Relković, I. Tomljenović - : 11.12.2019.

Zoran Milanović kao vatrogasac, a ne politički piroman?


 

Najnovija anketa Promocije plus za RTL: Kolinda Grabar-Kitarović je na 26,8%, Zoran Milanović na 25,4%, a Miroslav Škoro je i prema ovoj anketi probio dvadesetpostotni "stakleni strop" i sada je na 21% – taman koliko treba za mogući trostrani susret na 25%

 

 

Trenutačni redoslijed vodećih kandidata u svim anketama (neovisno o trendovima) zasad je (još uvijek): Kolinda Grabar-Kitarović – Zoran Milanović – Miroslav Škoro (naravno, to ništa ne govori o tome hoće li tako i ostati do kraja prvog kruga). Neka zadnja kretanja pokazuju da je moguć i doslovni foto-finiš između sva tri kandidata. A u razigravanje idu "samo" dva. Jedan će otpasti i zvati se gubitnikom, a dva će se hvaliti uspjehom temeljenom na jasnoj viziji i minucioznoj kampanji (pa makar taj uspjeh bio plod sreće i tuđega gafa).

 

Zoranu Milanoviću je zadržavanje drugog mjesta zasad dovoljno. Hoće li prva biti Kolinda Grabar-Kitarović ili Miroslav Škoro, naoko se iz njegove perspektive čini nebitnim. Na njegovih okvirnih i konstantno stabilnih (doduše ujedno i limitiranih) 25% rejtinzi druga dva vodeća kandidata uopće ne utječu. Zato Zoran Milanović previše i ne taktizira u svojoj kampanji, pa se prigodničarski "očeše" o onog protukandidata koji mu se bolje ponudi na "volej". Zasad su to uglavnom Kolinda Grabar-Kitarović i neformalni šef njezina stožera Andrej Plenković.

 

Zoranu Milanoviću za očuvanje dobitnog drugog mjesta načelno treba postojeći redoslijed ili zamjena Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore. Možda, sa zrnom osvete usmjerene prema Kolindi Grabar-Kitarović, on i igra na opciju zamjene Grabar-Kitarović i Škore pa da se HDZ-ove kandidatkinje riješi već u prvom krugu. Možemo samo zamisliti SDP-ovu i Milanovićevu izbornu noć u slučaju takvog ishoda. Ili možda čak i ne možemo...!?

 

No, ta je igra, koliko god primamljiva, zapravo krajnje hazarderska. Naime, da bi se dogodila zamjena prvog i trećeg, dvaput se mora prijeći "preko" drugog. I to doslovno u dan-dva. Postoji benigna verzija prijelaza. Dočarajmo je. Kolinda Grabar-Kitarović je pala na 26%, Milanović se drži stabilnih 25%, a Škoro se digao na 24%. U sljedećem trenutku (danu!) Grabar-Kitarović je pala na 24,5%, a Škoro se podigao na istih 24,5%. Milanović je na pola dana čak i (privremeno) prvi. U sljedećem koraku (danu!) Škoro raste na 26%, a Grabar-Kitarović nastavlja pad prema 23%. Milanović, prema ovom scenariju, ni u jednom trenutku nije bio ugrožen u sigurnosti svojeg plasmana u drugi krug.

 

Ali sve je to bilo unutar decimalnog zareza. Zbog toga postoji i drugi scenarij zamjene mjesta prvog i trećeg. Dočarajmo i njega. Startne pozicije su iste. Kolinda Grabar-Kitarović je pala na 26%, Milanović se drži stabilnih 25%, a Škoro se digao na 24%. U sljedećem trenutku (danu!) Škoro se diže na 25,5%, a Grabar-Kitarović pada na 25,5%. Milanović je na pola dana – treći. I to je to. Nema dalje. Jer tih "pola dana" baš je palo na nedjelju 22. prosinca. A već sutra, da su izbori bili u ponedjeljak, Grabar-Kitarović bi zbog trenda sigurno pala ispod 25%. Ali, datum je datum – nema sutra!

 

Normalno..., taj se scenarij vrlo vjerojatno neće dogoditi jer je iznimno rijedak. Dogodi se ponekad. Čak i u SAD-u u kojem je dvjesto milijuna birača. Pobjednika odredi tek koja tisuća ili stotina. I više se puta iznova broje glasovi (nekad i po 20 i više puta, uglavnom na Floridi). George W. Bush pobijedio je 2000. godine s razlikom od samo 327 glasova (naravno, na Floridi), pa je ponavljano prebrojavanje završilo s 47 međusobnih tužbi. Sličan se vrlo rijedak slučaj dogodio i na našim posljednjim lokalnim izborima (2017.) u Starom Gradu na Hvaru. Dvoje kandidata je u drugom krugu imalo jednak broj glasova – 721! Pa se morao odraditi i treći. Kao i u Zlatar Bistrici 2009. 

 

Zoran Milanović je 2015. godine parlamentarnu pobjedu izgubio u "sudačkoj nadoknadi" (i uopće ne raspravljamo je li on za to bio kriv). Parlamentarne izbore 2016. izgubio je nekoliko minuta prije kraja utakmice jer je bio uvjeren da vodi s dovoljnih dva razlike (k'o Dinamo protiv Šahtara). Eto, da smo praznovjerni, još bismo rekli da je Zoran Milanović rođeni izborni pehist. Ali do peha se i sam možeš dovesti. Zoran Milanović upravo vodi kampanju kojom svoje izglede da i po treći put pozove peh u pomoć bilda do krajnjih granica. On sve čini da "skine" Kolindu Grabar-Kitarović za barem još 2% do izbora, pa će ona tada biti na njegovih 25%. Naravno, nijedan njezin glas ne prelijeva se njemu, nego svi idu – Miroslavu Škori. Naravno, i on tada može biti na 25%. Uz svoj sadašnji trend rasta i Milanovićev – "vrag mu ne da mira" – poguranac.

 

 

Ima li netko u Milanovićevu stožeru kalkulator s osnovnim matematičkim operacijama zbrajanja i oduzimanja?

 

Ali ne treba mu kalkulator samo za izračun izazivanja scenarija trostruke konjunkcije naših kandidacijskih zvijezda i planeta, nego i za računanje tko je kome lakši protukandidat u drugom krugu. Prema gotovo svim istraživanjima razmak između Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića u drugom je krugu sve manji i manji. Istodobno sve ankete pokazuju da ga u drugom krugu solidno pobjeđuje Miroslav Škoro (čak i bez ovog najnovijeg trenda rasta koji tu razliku samo može još podebljati u Škorinu korist!). To znači da si Zoran Milanović u jednom jedinom scenariju servira dva moguća peha. Prvi je da ne uđe u drugi krug zbog par glasova manjka. A drugi je – ako se već nekako provuče – da mu se u drugom krugu pridruži kandidat koji ga sasvim izgledno pobjeđuje, umjesto kandidatkinje koju bi on mogao pobijediti.

 

Od dvije taktike koje je mogao izabrati – raditi na svojoj pobjedi i raditi na svojem porazu – Zoran Milanović se odlučio na ovu drugu. I to mu nije bilo dosta, pa je u nju ukalkulirao dva rizična momenta: prvi je da zbog lutrije male razlike u glasovima uopće ni ne uđe u drugi krug, a drugi je da si (ako ipak i uđe) za protukandidata progura težeg protivnika.

 

Dakle, SDP-ovu kandidatu nije uopće mudro nadati se teškom izbornom porazu HDZ-ova mainstreama u prvom krugu. Naoko paradoksalno, no Zoran Milanović svog najvećeg izbornog neprijatelja, Kolindu Grabar-Kitarović (HDZ i Andreja Plenkovića), ne smije (baš radi vlastita uspjeha) tretirati kao neprijatelja. Iako, s druge strane, zbog pokrenute klackalice s Miroslavom Škorom, Kolinda Grabar-Kitarović treba raditi sve što može da "pomogne" potonoću Zorana Milanovića! Pa to ni Mladen Delić ne može opisati u više od pet riječi!

 

A mi ćemo sada umjesto riječi slikovito pogledati odnose među tri vodeća kandidata iz Milanovićeve perspektive koja mu omogućava dvije osnovne taktičke igre.

 

 

Zoran Milanović se zasad opredijelio na taktiku koju smo označili slovom A. Budući da već mjesecima stoji na 25%, očito je dosegnuo limit prvoga kruga. Na izborima ga može neznatno korigirati (u plus) pridobivanjem jednog dijela neodlučnih birača sklonijih ljevici. Možda si još može vratiti koji glas od Kolakušića ako se ovaj unaprijed preda zbog nemogućnosti da dosegne nerealnih 600.000 glasova. Pritisnut "harmonikom" malih kandidata koji su se svi stisnuli do centra prema njemu (zbog kojih može i koji postotak u minus!), on se odlučio na prekomjerno bombardiranje Kolinde Grabar-Kitarović, Andreja Plenkovića i HDZ-a (crvena strelica ispod tablice). Takvom taktikom raskrinkavanja sadašnjeg vodstva HDZ-a kao netuđmanovskog, sve poljuljane glasove šalje Miroslavu Škori (nema kome drugom). Sekundarni efekt je Škorin rast na štetu Kolinde Grabar-Kitarović (plava strelica ispod tablice). Ako uspješno napadaš jednog od svoja dva protukandidata koji je u sustavu spojenih posuda s drugim tvojim protukandidatom, ti ne dobivaš ništa, a glasove dobiva taj drugi protukandidat. Prilično logično.

 

 

"Ili mi ili vi ili oni"

 

Ali ni to nije posljednji problem. Ima još jedan. Naše dvije stranke, poznate i po rezervnim kraticama "ili mi ili oni" (kojima je "kum" baš Milanović, pa mu je takav refleks u krvi), naučile su na to da se napadom na drugoga događa njegova, ali i tvoja homogenizacija. Žrtva je mali treći. Ali zašto taj scenarij sada ne funkcionira? Jednostavno, zato što se u formulu "ili mi ili oni" uvukao još netko, pa bi sada trebala glasiti "ili mi ili vi ili oni". U tom slučaju, kada "mi" napada "njih", rastu "vi", a ne "mi".

 

Ima još jedan efekt trojne, a ne dvojne podjele biračkog terena. "Bratoubilačkim" ratom jedne strane proizvodi se učinak pojačane izlazne motivacije baš te zavađene strane istog pola. U tom se ratu izvodi na biralište svaki glas tih zaraćenih strana istog spektra. Ona druga strana biračkog spektra zahvaćena je predizbornim mirom, stoga već računa na sigurni drugi krug pa u prvom može dobrim dijelom ostati i doma.

 

Podgrijavanjem rata na desnici Zoran Milanović pomaže proizvodnji učinka velike motivacije desnog biračkog tijela za izlazak na izbore dok na svoj dio ne može prenijeti homogenizaciju kao kad je s druge strane samo jedna protu-opcija. Povećanim izlaskom desnog biračkog tijela i smanjenim izlaskom lijevog događa se da onih Milanovićevih anketnih 25% može biti relativno smanjeno u odnosu na Škorinih ili Grabar-Kitarovićkinih izlaznih 25%. Za njega bi stoga bilo puno bolje da je jedan od protukandidata na 30%, a drugi na 20%, a ne da se dovode u "egal" i tada na izbore podižu svaki svoj glas.

 

Dakle, HDZ i SDP, odnosno njihovi kandidati, navikli su homogenizirati vlastite birače i na način izazivanja njihova straha od onoga drugoga. U okolnostima pojave jakog trećeg kandidata, taj “recept” ne funkcionira. Pokušaj homogenizacije ne samo da limitira, već u tom slučaju može izazvati i pad rejtinga "sigurnog" političkog pola. Čak i u jednim te istim izborima moguća je, u različitim fazama, potreba kopernikanske promjene taktičkog pristupa nakon što treći kandidat prijeđe ”kritičnu točku” rejtinga te postane ozbiljan takmac preostalim dvama kandidatima. U jednoj fazi homogenizacija i parole “ili mi ili oni” možda donosi plodove, ali u drugoj fazi iste kampanje baš ona postaje problem kad u dihotomiji “ili mi ili oni” sve više i više novih birača (treće opcije!) sebe počne svrstavati u “mi”, a kandidate HDZ-a i SDP-a u isti zajednički koš zvan “oni”. A Zoran Milanović se baš tako sada ponaša – napada Kolindu Grabar-Kitarović, HDZ i posebno Andreja Plenkovića kao da je u igri lijevo-desna homogenizacija i protu-homogenizacija, a nije. U igri su finese za koje Milanovićeva grubost (ili karakter) nije baš najfiniji alat.

 

Zoran Milanović trebao je neizravno čuvati Kolindu Grabar-Kitarović sebi za drugi krug. Trebao je otvarati teme u kojima se neće konfrontirati ni s njom ni s Andrejom Plenkovićem, a da im ničim ne podilazi, nego čak i pomalo dopušteno učiteljski docira. Budući da je jedna od predsjedničkih ustavnih ovlasti vanjska politika, mogao se predstaviti kao lijevi pol europske priče upravo ususret hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. Mogao je svojoj lijevoj publici reći da će on (dok se dva desna kandidata svađaju oko tema za koje predsjednik ionako nema ovlasti) biti hrvatski ambasador i zagovornik kod lijevog pola europske vlasti (parlamentarne i izvršne). On glasove uopće ne bi gubio, ali ne bi ni podgrijavao rat na desnici na svoju štetu. Ostavio bi si golemi prostor u drugom krugu za saniranje i "normalizaciju" zgarišta i podjela koje bi sama sebi učinila desnica. Dobio bi sve centrističke glasove i pobijedio bilo kojeg "preživjelog" kandidata s druge strane. Jer ne bi bio obilježen miješanjem u rat koji nije "njegov".

 

Tom taktikom (označili smo je na ilustraciji slovom B) lakše bi preživio prvi krug (ne znači da ni ovako neće, ali je sada u bubnju ruleta), maksimalno otupljujući borbu malih kandidata za glasove (gornja strelica), a onda bi ih lako preuzeo u drugom krugu. I što je bitno, ostao bi nezaraćen s dijelom desnih birača (svjetloplava strelica) jer bi sebe zaustavio na granici njihova rata.

 

Vrag je u detaljima. Kaže jedna uzrečica. A detalji najčešće traže filigranski pristup. U politici bi to bilo iznimno disciplinirano i fokusirano, strpljivo i dozirano, nenametljivo i taktično povlačenje poteza. Tako je nekako (ili bi) Zoran Milanović trebao pomagati Kolindi Grabar-Kitarović ako želi (pod A) osigurati svoju poziciju ulaska u drugi krug i onda (pod B) pobijediti njemu lakšeg protivnika. Slažemo se, čini se nemogućom misijom za karakter Zorana Milanovića: discipliniran, fokusiran, strpljiv, doziran, nenametljiv i taktičan – pa jel' se to uopće može biti? Jel' to postoji...? Jel' to "normalno"? U svijetu Zorana Milanovića vjerojatno ne. Ali ovoga puta bi mu te karakteristike (osjećaja za detalje) iznimno koristile. Vatrogasac, a ne politički piroman.

 

 

U nastavku rekapitulacija odnosa troje vodećih kandidata u svjetlu svih anketa i međusobnih korištenih i nekorištenih predizbornih taktika.