logo Naslovna
naslov
IMA LI JOŠ CRNIH LABUDOVA?
: I. Relković, I. Tomljenović - : 7.12.2019.

Panika u našim i tuđim redovima


 

Počinje li dvostruka homogenizacija koja se događa na desnom političkom polu prijetiti Zoranu Milanoviću? Je li bolje imati jednog pravog protivnika s kojim znaš na čemu si ili sedam patuljaka za koje ne znaš ni gdje se motaju oko tebe?

 


 

Prva anketa sa stvarnim kandidatima za predsjednika države (Ipsos za Novu TV) vjerojatno je unijela podosta panike u stožer Kolinde Grabar-Kitarović, no u šoku još više treba biti Zoran Milanović, jer dok se na desnici dva stožera tuku, najkraći kraj bi mogao (ni kriv ni dužan) izvući upravo on.

 

Nakon dugo vremena evo i ankete koja je Škoru napokon oslobodila prokletstva praga od 20%. Pogledajmo tri ankete iz studenog i ovu posljednju iz prosinca u komparativnoj tablici. Naglasimo ovdje da je jedina terenska anketa, što bi u teoriji trebalo znači i najreprezentativnija, Crobarometar. No, ako nju čak i potpuno izdvojimo, preostale bi tri ankete (uz ogradu da ni one nisu jedna drugoj slijed) možda i mogle detektirati neke trendove.

 

 


 

CRO Demoskop i HRejting pokazuju vrlo ujednačene odnose (obje radi agencija Promocija plus), dok je Crobarometar (terenska anketa!) davao znatno veću prednost Kolindi Grabar-Kitarović pred drugoplasiranim Zoranom Milanovićem. Posebno je ta razlika izražena u slučaju njihova sraza u drugom krugu gdje Grabar-Kitarović uzima čak 53% naspram samo 33% Zorana Milanovića.

 

Kad zadnje rezultate Crobarometra samo okvirno usporedimo s rezultatima najnovijeg istraživanja Nove TV (obje ankete provela agencija Ipsos) onda vidimo jednu dramatičnu "nepravilnost". I Milanović i Kolakušić su vrlo blizu u obje ankete, ali je Kolinda Grabar-Kitarović znatno slabija u ovoj drugoj, a Miroslav Škoro baš je za toliko jači nego u anketi Crobarometra. I to je taman toliko minusa (5%) koliko se HDZ-u već dogodilo na europarlamentarnim izborima i taman toliko je plusa Škori koliko je tada skočila Ruža Tomašić. Tada je to u HDZ-u nazvano "crnim labudom". Sada se to može nazvati panikom. Ali sada i u taboru Zorana Milanovića jer za razliku od europarlamentarnih izbora ovdje se ta klackalica KGK-MŠ prelama preko njegovih leđa.

 

No, još više od opasnog izjednačavanja Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore na oko 25%, što njega može gurnuti na treće mjesto, a da ne padne ni za pola posto, Milanoviću pravi problem u kampanji mogu biti svi oni dodatni "mali igrači". Većina od njih, bude li imala zanimljive kampanje, baš njemu može gricnuti po 1-2% i eto njega na opasno nedovoljnih 20%. Možda i to mogu najbolje pokazati tablice koje smo napravili na temelju sve četiri ankete tako da smo kandidate poredali na traku od krajnje lijevog do krajnje desnog kandidata kako bismo dobili ne samo zornu sliku odnosa snaga među njima, nego i odnosa "spojenih posuda" najbližih kandidata.

 

 

CRO Demoskop, studeni 2019.

 

U ovom je istraživanju bilo 6% neodlučnih kojima smo dodali i 1% od onih koje je anketa tada obuhvaćala, ali nisu skupili potpise i postali stvarni kandidati.

 

HRejting, studeni 2019.

 

U anketi je bilo 5% neodlučnih kojima smo dodali još 2% od nekvalificiranih.

 

Crobarometar, studeni 2019.

 

Crobarometar je imao 8% neodlučnih, dok je bilo čak 4% dodatnih glasova pretendentima koji nisu postali službeni kandidati.

 

Ipsos – Nova TV, prosinac 2019.

 

Katarina Peović, Anto Đapić i Nedjeljko Babić su pojedinačno ispod 1%, a zajedno na oko 2%, pa smo ih zbog ravnopravne lijevo-desne podijele pripisali Peovićki i Đapiću, iako je to irelevantan postotak za cijelu tablicu. Napominjemo i to da smo neodlučne (uvećane za postotke onih koji nisu ostvarili kandidature, a pretežito su pripadali lijevom spektru) podijelili u dva stupca, prvi – nešto veći – između centra i ljevice i drugi – nešto manji – između centra i desnice (jer je desnica homogeniziranija oko dva kandidata pa držimo da je tu neopredijeljenih sve manje). 

 

U lijevi dio tablice (crveno) pozicionirali smo Katarinu Peović, Daliju Orešković i Zorana Milanovića, dok smo na desni dio stavili Antu Đapića, Miroslava Škoru i Kolindu Grabar-Kitarović. Neodlučne smo podijelili otprilike popola, s nešto većim udijelom lijevih birača (jer je desnica homogeniziranija oko dva kandidata, pa držimo da je tu neopredjeljenih sve manje). Sve druge smo ostavili u centru iako nije nužno da baš svi tu i pripadaju, jer zapravo dominiraju protestni glasači (posebno birači Mislava Kolakušića) koje je teško svrstati u neke klasične "kućice".

 

Dakako, ovakav linearan prikaz uzet je i na osnovu podataka o tome koga određene stranke kandidiraju ili pak podupiru i gdje se te stranke – a po vlastitim porukama, ali i percepiji – i sami kandidati, nalaze na nekoj nepreciznoj, ali uvriježenoj, podjeli lijevo-desno (što kad spominjemo te pojmove, valja uvijek imati na umu). To ne oponira činjenici i da kod Škore ima nimalo beznačajan broj centrističkih i lijevo-centrističkih birača (no zato što je taj broj daleko od prevladavajućeg, Škoru i smještamo na navedeno mjesto u tablicu). Slično se, premda ipak u manjoj mjeri, može reći i za preostala dva od tri najjača kandidata. Kolindu Grabar-Kitarović smo u odnosu na Miroslava Škoru tako smjestili tamo gdje bi smjestili HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem u odnosu na Hrvatske suvereniste (Ružu Tomašić!) kao one koji ih kandidiraju, osnosno podupiru, iako njih dvoje osobno mogu zauzimati gotovo identične pozicije.

 

Ipak, neovisno o navedenom, zanimljivo je ankete gledati kroz ovakvu linearnu perspektivu jer jasnije vidimo tko je kome bliži po "pecanju" iz istog bazena, a još više vidimo koliki su zapravo ti bazeni. Ima li u njima još prostora, i koliko, i za koga.

 

U pravilu stoji tvrdnja da je Zoranu Milanoviću lakše u drugi krug (uz jednog od dva desna kandidata) jer mu nema tko uzimati glasove, no posljednja anketa pokazuje da to može biti i veliki problem. Naime, dva desna kandidata se snažno konfrontiraju i tako dvostruko homogeniziraju desno biračko tijelo, dok je lijevo uspavano i "vozi" u "leru". U slučaju izjednačavanja tri kandidata na oko 25%, Zoran Milanović može ispasti. A to čak i ne može lako preduhitriti jer nema od kuda uzeti glasove – ljevije od njega ih gotovo i nema (jedva 2%). Ako pretpostavimo da će svaki kandidat uhvatiti svojih pola ili jedan posto, onda za Milanovića nema ni tih 2%. Štoviše, budu li Katarina Peović i Dalija Orešković, u medijskim terminima koje će sada dobiti, privukle neke dodatne glasove, to će biti na dodatnu štetu Zorana Milanovića. Budu li svoje kampanje pojačali i svi kandidati koje smo smjestili između crvene i plave zone, opet će najveću štetu od tri vodeća kandidata imati Zoran Milanović. Bude li pojačavao kampanju Mislav Kolakušić to može dodatno štetiti i Miroslavu Škori (a samo je to Milanoviću dobitna kompenzacija). Dohvati li Dalija Orešković 3-4%, Juričan dodatnih 3-4%, pa tako i Pernar, a Kolakušić se zadrži samo u lijevom protestnom prostoru, za Milanovića neće ostati puno više od 20% glasova. A to znači da Milanoviću uopće ne odgovara cijepanje desnog biračkog bazena na dva jednaka dijela.

 

Veliki broj kandidata na ruku ide Kolindi Grabar-Kitarović, ali ona sama sebi u posljednje vrijeme ne ide baš na ruku. Posebno u inzistiranju na lojalnosti Milanu Bandiću koji joj nastavlja "pomagati" s pikanterijama oko raspodjele adventskih kućica, smjene dr. Nogala...

 

Sve nam tablice zorno pokazuju i koliko je desno biračko tijelo premoćno u odnosu na lijevo, pa samostalno predstavlja oko 50%, dok lijevo dohvaća samo 25-30%, pa zajedno s centrističkim jedva dolazi i do 40%. Ako se onih približnih 10% neodlučnih opet ravnomjerno podijeli, onda vidimo da je odnos 55:45 u korist desnog biračkog tijela (u odnosu na lijevo i centrističko zajedno). To znači da Zoran Milanović, uđe li u drugi krug, za pobjedu doista treba apstinenciju velikog dijela desnice (koja se može dogoditi samo zbog prvokrugaškog desnog "bratoubilačkog" sukoba).

 

 

 

Glas za Kolindu Grabar-Kitarović je glas za Zorana Milanovića (i obrnuto!)

 

 

Prema onoj popularnoj hrvatskoj političkoj jednadžbi da je svaki glas (između osoba A i B) za osobu B zapravo glas za osobu C, možemo izvući zaključak tko tako za koga može govoriti.

 

Zoran Milanović može reći da je svaki glas za Katarinu Peović zapravo glas za Miroslava Škoru. Svaki glas za Daliju Orešković isto tako može reći da je za Miroslava Škoru. Pa i svaki "lijevi" glas za Mislava Kolakušića (koji dosta protestnih glasova i hvata s "lijeve" strane) iz Milanovićeve perspektive je glas za Miroslava Škoru. I Dario Juričan (nesuđeni kandidat Milan Bandić) više će svojom maštovitom kampanjom limitirati Milanovića (i Kolakušića, ali to Milanoviću ništa ne znači), nego Škoru i Grabar-Kitarović koji svoje birače već imaju izvan dosega satire Juričan/Bandića.

 

Miroslavu Škori nije baš moguće govoriti da je nečiji glas zapravo glas za Zorana Milanovića. Zašto? Zato što on ima primarno spojenu biračku posudu s Kolindom Grabar-Kitarović (što se vidi iz ilustracije). On ne može reći da je svaki glas za Antu Đapića glas za Zorana Milanovića (iako jest) jer je to zapravo i glas za Kolindu Grabar-Kitarović (što i jest glavna logika njegove kandidature). Škoro ne može govoriti ni o glasovima za Dejana Kovača kao glasovima za Zorana Milanovića jer sam nije ni orijentirao svoju kampanju prema tom biračkom tijelu. Možda još može jednom manjem dijelu birača Mislava Kolakušića slati takve poruke, ali tu bi mogao izazvati suprotan efekt jer većim dijelom to i jesu sekundarni birači Zorana Milanovića. Sve u svemu, budući da si je sam kampanju ograničio na borbu s HDZ-om, njemu ne preostajke ništa drugo nego zazivati "crne labude" u njihovu dvorištu. U zadnje vrijeme ga je krenulo (i prvi put ga je jedna anketa lansirala ozbiljno iznad magičnih 20%), a da sam nije baš morao nešto puno raditi. Taj dio je za njega odradio HDZ-ov naprasni stranački sud s jedne strane i sama Kolinda Grabar-Kitarović s druge strane. A ona ima solidan arsenal streljiva za uništavanje vlastite kampanje. Ona može čak i u inat onim svojim rubnim predomišljajućim biračima svaki svoj gaf ponoviti dvaput. Čisto da znaju na čemu su. Tu dolazimo do paradoksa prema kojem Miroslav Škoro može zapravo desnom biračkom tijelu jedino poručiti da je svaki glas za Kolindu Grabar-Kitarović (a ne marginalnog Đapića!) zapravo glas za Zorana Milanovića! Jer što više bude glasova za nju, toliko će biti manje za njega. A u tom slučaju će u drugi krug Zoran Milanović umjesto Miroslava Škore.

 

Kolinda Grabar-Kitarović može vratiti Škori istom mjerom, ali to ionako nije bitno. Mogla bi time samo probuditi Zorana Milanovića da shvati gdje griješi u kampanji. Jer on to sam nije u stanju shvatiti. Naime, koliko god pojačavao kampanju napadom na HDZ i Kolindu Grabar-Kitarović, on se uopće ne diže iznad 25% (što je za njega onaj isti plafon koji je za Škoru bio na 20%). Jedini efekt kojemu pomaže da bude izražajniji jest pad Grabar-Kitarović. Milanović nema nikakvih alata da spušta rejting Miroslava Škore, ali ima dovoljno municije da gađa Kolindu Grabar-Kitarović. I polako je spušta (iako ona to sama bolje radi samoj sebi). Milanović pri tome stagnira. I sad treba neke stvari znati zbrajati. Ako Milanović nema izravne koristi od toga što napada Grabar-Kitarović, a ona ipak pomalo pada, kome onda prelaze ti glasovi? Kome uopće mogu prelaziti!? A-ha! Miroslavu Škori!

 

Zoranu Milanoviću nitko u stožeru nije rekao da je svaki desni glas za Kolindu Grabar-Kitarović u prvom krugu, ujedno i glas za njega. A svaki glas koji od nje pretrči Miroslavu Škori, zapravo na trojnoj klackalici, glas protiv Zorana Milanovića. Zato se on angažirao u posljednje vrijeme na tome da što više našteti Kolindi Grabar-Kitarović, kako bi glasovi koji ionako neće doći k njemu, niti otići među apstinente, završili kod Miroslava Škore (a kad smo se dijelom znali našaliti i preporučiti mu da u prvom krugu ode u Irsku, uopće se nismo sasvim šalili jer samo tako ne bi, odmažući Kolindi Grabar Kitarović, pomagao Miroslavu Škoru i onda, u konačnici, odmagao samome sebi).

 

Ne uđe li Zoran Milanović u drugi krug, u SDP-u će završiti europarlamentarni "medeni mjesec", a onda može opet krenuti unutarstranački reality show.

 

Ne uđe li Kolinda Grabar-Kitarović u drugi krug to će za HDZ značiti usijanje uoči unutarstranačkih izbora. Andrej Plenković možda i može "preživjeti" pobjedu Zorana Milanovića – ali nad Kolindom Grabar-Kitarović. Može li Andrej Plenković pak politički izdržati ijednu od ovih kombinacija: pobjedu Zorana Milanovića nad Škorom (bez Grabar-Kitarović u drugom krugu), pobjedu Miroslava Škore nad Kolindom Grabar-Kitarović ili pobjedu Miroslava Škore nad Zoranom Milanovićem (bez Kolinde Grabar-Kitarović u drugom krugu)? A sve su te kombinacije ušle u igru u kojoj je Kolinda Grabar-Kitarović od glavne uloge postala sporedna, a Andrej Plenković je u izborima za nepotrebnu funkciju samoga sebe pretvorio u moguću kolateralnu žrtvu!

 

Ako već trebaju izgubiti, onda i Andrej Plenković i Davor Bernardić za to trebaju jedan drugoga, kad već nisu prije godinu dana s Pantovčaka deložirali ovakvu Hrvatskoj nepotrebnu, a njima dvojici opasnu rulet-funkciju.