logo Naslovna
naslov
PREDSJEDNIČKA VREMENSKA PROGNOZA
: I. Tomljenović, I. Relković - : 21.11.2019.

Meteorologija, a ne numerologija, Milanovićev je adut na izborima


 

Za Zorana Milanovića je važnije da idućih desetak dana pada kiša, negoli sama činjenica na koji dan padaju izbori

 

 

Datum izbora u Hrvatskoj može biti favorizirajući ili otežavajući u odnosu na neke kandidate ili političke opcije, to uopće nije sporno. Nije sporno ni to da svaka vladajuća opcija koristi tu svoju poziciju u smjeru pogodovanja samoj sebi (to čak i nije naročita hrvatska specifičnost). No je li ovaj put baš onako kako je to verbalno brutalno okarakterizirao Zoran Milanović?

 

Čini nam se da se ta prednost datuma iz izbora u izbore sve više gubi. Isto tako, svaki izbori imaju vlastitu specifičnu situaciju o kojoj i taj element više ili manje ovisi. No, Zoranu Milanoviću brzopleti jezik ponekad oduzima fokus na ono što je upravo njemu prednost. A predbožićni (a ne božićni!) termin prvog kruga izbora prednost bi mogao dati čak Zoranu Milanoviću. I to takvu prednost da u tom prvom krugu zbog datuma izbora i nekih dodatnih okolnosti upravo on izbije na psihološki prijelomno prvo mjesto baš u odnosu na Kolindu Grabar-Kitarović. No, istina, u tome mu daleko više može pomoći njegov imenjak Zoran Vakula, nego čak i sam nadnevak prvog kruga predsjedničkih izbora.

 

No, prije negoli to metereološki objasnimo podsjetimo se na termine svih dosadašnjih posttuđmanovskih predsjedničkih izbora.

 

 

Kad je HDZ autodestruiran, SDP osvaja izbornu prednost bez obzira na datum – kad je HDZ homogen, SDP gubi izbore bez obzira na datum

 

Četiri posljednje predsjedničke izborne utakmice imale su barem jedan siječanjski krug, a sasvim je sigurno da će ovogodišnji izbori biti peti u spomenutom nizu. Prvi takvi izbori bili su 2000., s prvim krugom 24. siječnja navedene godine (uz izlaznost od 62.98%) i drugim krugom 7. veljače (uz izlaznost od 60.88%), što je sve datumski ipak podosta odmaknuto i od božićnoga vremena i od odlaska na skijanje (na koje je u ono vrijeme, usput rečeno, odlazilo ipak manje hrvatskih državljana no što je danas slučaj).

 

Ipak, što je za našu raspravu važno, baš su te godine održani parlamentarni izbori 3. siječnja, dakle dva dana nakon Nove godine i k tomu posljednji dan mogućeg produženog vikenda, kada su još u Hrvatskoj, barem ujutro, nazočni mnogi gastarbajteri koji, očekuje se, glasuju za desnije opcije, odnosno dominantno za HDZ. Rezultat? Iznimno, od tada pa sve do danas nedostignuta (k tomu i veća nego prethodnih godina), velika izlaznost birača s više od 76% te prva smjena vlasti od hrvatske samostalnosti.

 

Bi li pobjeda „šestorke“ bila i izraženija da jeposrijedi bio neki drugi izborni datum, teško je reći, odnosno teško je reći je li HDZ-ov datumski izbor učinio da mu vlastiti poraz bude manji. Teško je u tom kontekstu i kao analitičku pomoć prizvati predsjedničke izbore održane tri tjedna kasnije. Naime, u ta je tri tjedna svima postalo jasno kako je HDZ u rasulu (čemu nisu odmogla – dapače, još su i pomogla – međusobna javna trvenja istaknutih političara iz te stranke, koji su pripadali različitim neformalnim stranačkim frakcijama). Istovremeno je unutar biračkoga tijela pobjedničke „šestorke“ došlo do novoga dijeljenja karata. Birači koji su rekli oštro „ne“ dotadašnjoj vlasti HDZ-a, poželjevši time promjenu vlasti, jednim su značajnim dijelom bili onaj sloj izbornoga tijela koji nije htio „sva jaja u istoj košari“, odnosno nije htio da iz pobjedničke koalicije SDP – HSLS dođe i sam predsjednik države. Taj se dio (dominanto SDP-ov) okrenuo budućem predsjedniku Mesiću koji je istovremeno simbolizirao i otklon od HDZ-a, ali i prihvatljiviju opciju lijevom biračkom tijelu od Dražena Budiše.

 

Idući predsjednički izbori, sa za dlaku izmaknutom pobjedom Stjepana Mesića u prvome krugu (osvojio je 48.92% glasova), održani su 2. siječnja, samo dan nakon Nove godine. Izlaznost od 50.57% u prvom krugu bila je čak i nešto manja od izlaznosti od 51.04% u drugom krugu (16. siječnja), iako bi sama logika blagdana (i s gastarbajterima i sa skijašima prisutnima u prvom krugu u Hrvatskoj) navijala za obrnutu situaciju. Ali motivaciju proizvode i sami kandidati, pa sam datum nije jedini presudan za izlaznost. Dinamika izborne utakmice ovaj je put, držimo, bila takva da bi izbori 9. siječnja još manje odgovarali i Stjepanu Mesiću i općenito mainstream kandidatima (uključivo i Jadranki Kosor) zbog nadirućeg vala potpore ne baš toliko poznatoj biračkoj nadi Borisu Mikšiću. Ako slučajno onome što se smatra mainstream desnicom čak i odgovara iz nekih razloga blagdansko izborno ozračje, onda rastućim protestnim opcijama, što zauzimaju poziciju između dva stranačka pola, definitivno više odgovara neblagdansko vrijeme u kojemu među biračima mogu lakše i uočljivije pronijeti glas o sebi.

 

I izborima 2000. i izborima 2005. zajednički je nazivnik izvjesnost Mesićeve pobjede u drugom krugu (uz jedinu razliku u tome što je 2005. bilo pitanje hoće li drugog kruga uopće biti). Da su i sami birači prepoznali takvo što, razvidno je iz navedene izlaznosti koja oba puta nije u drugom krugu previše odudarala u odnosu na prvi krug. Dapače, godine 2000. došlo je i do prilično manje izlaznosti u drugom krugu (što se može tumačiti i bojkotom dijela najtvrđih HDZ-ovih birača koji nisu imali svoga kandidata u drugom krugu).

 

Prvi krug sljedećih izbora održan je 27. prosinca 2009. uz izlaznost od 43.96%, a drugi krug 10. siječnja iduće godine uz izlaznost od 50.12%. Opet je u odnosu na drugi krug "zakazalo" blagdansko vrijeme. No, opet za to postoji razlog koji nema veze s datumom kao prednošću desnog kandidata. Naime, "desnog kandidata" nije bilo! Preciznije – bilo ih je previše da bi to biračko tijelo bilo motivirano mamcem "mi ili oni". A razlog je opet takav da već on sam destimulira desno biračko tijelo, bez obzira na blagdanski datum. HDZ je već javno klizio prema aferama čiji su se tragovi pružali i prema tada još počasnom predsjedniku Sanaderu. Iako je Ivo Josipović bio u dvostrukoj prednosti pred prvim pratećim kandidatom, njih su dvojica (Josipović i Bandić) zajedno u prvom krugu jedva dobacila do 47.27% glasova. Umjesto blagdanskog, imali svo znatno veći izlazak u drugom krugu, na izmaku tjedna skijaške špice, što u nešto većoj mjeri, smatra se, pohode građanski i politički ljevije (no što je to slučaj s općom populacijom) orijentirani birači. Manja zainteresiranost desnice, kao i 2005., Ivi Josipoviću je na kraju donijela uvjerljivu pobjedu nad kvazidesnim Bandićem (59.45% prema 39.20%).

 

Pet godina kasniji izbori donijeli su 28. prosinca 2014. (ista zadnja nedjelja u godini) izlaznost od 47.14% dok se dva tjedna kasnije, 11. siječnja 2015., izlaznost digla na čak 59.05%. A ključni argument tog porasta izlaznosti i prvog i drugog kruga u odnosu na izbore iz 2009. godine nije termin izbora, nego činjenica da desnica nije bila razjedinjena. Je li kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila s razlikom od samo 1.48% dobrim dijelom i zbog drugog kruga na izmaku tjedna skijaške špice? Takve zaključke nismo čuli čak ni iz stožera Ive Josipovića (dijelom možda baš i zbog njegova rezultata pet godina ranije i sasvim drukčijeg učinka, a dijelom i stoga što je termin odabrala "njegova vlada"). Bi li išta drukčije bilo da su izbori bili tjedan dana ranije? Bi li možda pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović bila i izraženija (jer je više birača još bilo na skijanju)? Ne možemo ni to pouzdano znati, no vrijedi ovdje spomenuti varijablu koji u aktualnim analizama izbornog datuma ne smijemo zanemariti. Ako je SDP bio nada svojevrsnog građanskog centra i srednjeg sloja, najzastupljenijeg na skijalištima, u doba produžene recesije i potonuća HDZ-a (2011. godine), baš je pod njegovim vodstvom na izmaku treće godine mandata i propuštenih reformskih prilika – to i prestao biti. Imamo li to na umu, baš u tom vremenskom kontekstu prijelaza 2014. u 2015. godinu, čini nam se sasvim irelevantnim zahvaća li termin izbora skijašku špicu ili ne.

 

 

Fijasko nekih lijevih kandidata u prikupljanju potpisa može Zoranu Milanoviću donijeti prvo mjesto u "kvalifikacijama" baš zbog predbožićnog datuma prvog kruga izbora

 

Nakon što je Vlada, sukladno zakonskim propisima, raspisala predsjedničke izbore za 22. prosinca 2019., uz samim time izgledan drugi krug dva tjedna kasnije, odnosno 5. siječnja 2020., Zoran Milanović je izrazio burno negodovanje zbog odabira tog polublagdanskog izbornog dana. Nije pritom samo istaknuo navedenu, smatra on, datumsku neprikladnost za bilo kakve izbore, već je poslao i poruku da je termin o kojemu je riječ sramotno izabran te da je on, možemo parafrazirati, svojevrsni čin izbornog inženjeringa. A taj bi izborni inženjering trebao utjecati na izlaznost biračkoga tijela (tj. smanjiti ga) te time, zaključuje, povećati izglede za pobjedu njegove najveće protukandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović.

 

Ne ulazeći u sve aspekte navedenoga – legitimnoga – političkoga nadmudrivanja, osvrnimo se ovdje na sam datum izbora i na gore spomenutu Milanovićevu tezu.

 

Dosad nije bilo predsjedničkih izbora koji u prvom krugu kalendarski upadaju u adventsko vrijeme, odnosno nije bilo prvoga kruga prije Božića. Prethodne su situacije bile takve da je završnica kampanje u prvome krugu bila obilježena pripremama za Božić i samim Božićem. Sada će ipak razdoblje između dva kruga biti kumulativno puno više blagdanski obilježeno, no što je to bio slučaj dosad, kad su se najmanje jedan tjedan prije drugog kruga mediji mogli u potpunosti i bez opterećenja baviti kampanjom, bez primisli da je to zbog vremena imalo neprikladno. Također, dok su u prethodnim izborima drugu siječanjsku nedjelju birači, koji su prethodni tjedan, za vrijeme skijaške špice, proveli na aktivnom odmoru takve vrste, mogli glasovati u slučaju popodnevnog dolaska u mjesto prebivališta, sad to ipak neće biti slučaj s onima koji će otputovati već u subotu 4. siječnja. Dakle, da, ocjenjujemo da bi izlaznost 5. siječnja mogla biti nešto manja negoli da je drugi krug 12. siječnja. No, iz sličnih razloga koji su iznijeti gore za sraz Grabar-Kitarović i Josipovića i dvojben status SDP-a među biračima-skijašima, ne možemo zaključiti da bi izostanak tih birača u bilo kojem smjeru mogao naglašeno utjecati na rezultat. Prije će biti da su ti birači i sa skijanjem i bez skijanja jednako naizainteresirani da presuđuju o petogodišnjem lagodnom preživljavanju i Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića.

 

Također, i 22. prosinca bi izlaznost, zbog priprema tuzemnih hrvatskih birača za Božić, zaista mogla biti manja nego 29. prosinca. Milanović spominje i na taj dan još nepristigle birače na radu u inozemstvu. No, tko je primjerice iz Irske poželio doći za Božić u Hrvatsku, učinit će to u petak 20. prosinca ili najkasnije 21. prosinca pa čak i 22. prosinca ako je riječ o nekim udaljenijih mjestima sa slabijom prometnom vezom. Teško da će se, a da je to vrijedno spomena u pogledu utjecaja na izlaznost i rezultat, u Hrvatsku iz Irske stizati baš 23. ili 24. prosinca, nakon vikenda u Irskoj, kako to sugerira Milanović. A i tu Milanović igra na pogrešnu logiku da je friško odseljenim hrvatskim "irskim" građanima stalo do trčanja u Hrvatsku kako bi njemu pomogli pobijediti na njima nebitnim izborima. Oni su u Irskoj u dlaku iz istih razloga načina vladanja HDZ-a, kao i SDP-a. Kolindu Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića oni iz "irske" perspektive ne razlikuju ni po čemu. I vjerojatno su izbori zadnja stvar koju će staviti u svoj kalendar kratkog blagdanskog boravka s obitelji u Hrvatskoj. Ako će se, za razliku od starih gastarbajtera (okrenutih dominantno HDZ-u), mnogi od novih uopće i zaputiti na taj put u Hrvatsku da bi se u Milanovićevu korist euforično "bacali na glavu" od oduševljenja i trčali na birališta. Držimo, stoga, da je Milanović malo precijenio svoj "lik i djelo" u očima modernih cjelokupnom domaćom politikom razočaranih hrvatskih iseljenika.

 

Nasuprot svim tim dvojbenim argumentima, postoje neki koji Zoranu Milanoviću idu na ruku, kao i oni koji mu ne idu u prilog, a on ih sam nije spomenuo, pa ćemo to učiniti mi.

 

Prvi argument je meteorološke naravi, pa smo ga nazvali "Zoran Vakula". Naime, upravo slijedi dvanaestodnevno prikupljanje po 10.000 potpisa za svakog kandidata da bi od potencijalnog postao i stvarni. A sve su se dosadašnje ankete provodile na samoproglašenim (potencijalnim) kandidatima. A nismo sigurni da će svi oni baš tako lako dohvatiti 10.000 potpisa. Posebno ako se idućih desetak dana nastavi vrijeme kakvo je bilo proteklih dana. Zato nam se čini da više od Zorana Milanovića o stvarnim kandidatima može znati Zoran Vakula. Bude li loše, kišovito, hladnjikavo i tmurno vrijeme, nismo baš sigurni da će građani hrliti na trgove kako bi svojim potpisima podržali razne mikrokandidate. Postoje i kandidati koji imaju određeni rejting, ali nikakvu organizaciju, pa je opet upitno kako će u slučaju kišnih dana na praznim trgovima ikoga uhvatiti za rukav da im na mokrim štandovima strpljivo potpisuju svoje podatke. Ne skupe li 10.000 potpisa samo neki od lijevih kandidata s potporom manjom od razine statističke pogreške (Katarina Peović, Dalija Orešković, pa i Vlaho Orepić), mogli bi njihovi glasovi dopasti ni krivog ni dužnog Zorana Milanovića. A prema zadnjem HRejtingu približio se Kolindi Grabar-Kitarović na manje od 3%. Scenarij sa 6-7 kandidata (umjesto 10), među kojima nema nekih od spomenutih, veći je argument za anketni i izborni napredak Zorana Milanovića u odnosu na Kolindu Grabar-Kitarović u prvom krugu, nego sam datum izbora.

 

A HDZ, koliko nam je poznato, ipak nema utjecaj na meteorologiju. I još pri tome, ima problem podjele biračkog tijela u prvom krugu na dva velika dijela (što se Zoranu Milanoviću nije dogodilo). Zato bi termin prvog kruga 29. prosinca, s pristiglim gastarbajterima, k tomu nakon nekoliko dana zajedničkih blagdanskih ručkova u između Grabar-Kitarović i Škore podijeljenim obiteljskim domovima, i time s učinkom dodatne homogenizacije obaju desnijih kandidata, koristio Miroslavu Škori znatno više negoli Zoranu Milanoviću. Naime, u slučaju velike izlazne homogenizacije desnog biračkog tijela i ravnomjerne raspodjele glasova (uz uspješno prikupljanje potpisa gore navedenih lijevih kandidata) u opasnost bi upravo došao Zoran Milanović. Dva desna kandidata zajedno uzimaju dvostruko više birača od samog samcatog Zorana Milanovića. On je, bez ozbiljnog lijevog protukandidata i zbog podjele desnog biračkog tijela na dva dijela, već odavno trebao biti anketno na prvom mjestu. Ali nije. Zato što aktivno ne privlači birače ni u Hrvatskoj (a kamoli u Irskoj!). Već je na ljevici proglašen izlazni model "začepi nos i glasaj" kao maksimalno motivirajući, što baš i nije neko pogonsko izborno gorivo. Zato je 22. prosinca sasvim poželjan ziheraški datum za Zorana Milanovića.

 

Argument koji ne ide u prilog Zoranu Milanoviću, nego Kolindi Grabar-Kitarović nije pak ni datum drugog kruga, nego svi oni dani između. Naime, Zoranu Milanoviću bi odgovarala što izravnija jedan-na-jedan kampanja u drugom krugu. Više sučeljavanja, više verbalnog nadmudrivanja, više face-to-face pojavljivanja tijekom cijelog drugog kruga. A toga jednostavno neće dovoljno biti jer je cijeli drugi krug razvučen na blagdansko vrijeme. A Kolindi Grabar-Kitarović u drugom krugu odgovara što manje kampanje. Kolinda Grabar-Kitarović će u drugom krugu gasiti kampanju u čemu će joj pomagati blagdanski dani, a Zoran Milanović treba stalno paliti kampanju. Zoran Milanović za to treba naći odgovor, a ne za skijaše i "Irce" apstinente od hrvatske politike kao takve. Njegove šanse su u što većim tragovima sukoba na desnici iz prvog kruga i što više izazivanja sučeljavanja od kojih će druga strana bježati. A u tom smjeru njegove poruke trebaju čuti oni u Hrvatskoj koji ne idu na skijanje (čak i da su izbori 12. siječnja), jer ih oni u skijaškom tjednu u slovenskim, talijanskim i austrijskim Alpama uopće ne bi ni pratili. Zato je njegova karta za drugi krug opet u datumu prvog kruga. Izbijanje na prvo mjesto 22. prosinca njegov je prijelaz u psihološku prednost. A taj neblagdanski datum više odgovara njemu, nego Kolindi Grabar-Kitarović. Pogotovo ako njoj maksimalno odmogne Miroslav Škoro, a njemu maksimalno pomogne "Zoran Vakula".

 

Milanović bi zapravo trebao navijati za katastrofalno kišovito vrijeme u iduća dva tjedna. Paradoksalno, vjerovao ili ne, njemu na ovim izborima "nebo" može puno više pomoći negoli Kolindi Grabar-Kitarović.