logo Naslovna
naslov
ANALIZA 2
: BP - : 13.6.2019.

DHONDTOVA METODA IZRAČUNA I PRAG OD 5 POSTO: Na posljednjim se izborima udvostručio broj dobitnih lista u odnosu na 2013. i 2014. godinu


Autori: Ivica Relković / Ivan Tomljenović / Marko Živković

 

Na posljednjim se izborima udvostručio broj dobitnih lista u odnosu na 2013. i 2014. godinu, ali broj stranaka koje su dobile mandate nije veći, jer su ga i posljednji put uzeli koalicijski parteni HDZ-a i SDP-a.

 

Usporedimo sve naše europarlamentarne izbore prema uspješnosti lista, raspodjeli mandata prema D'Hondtovoj metodi i pragu od 5%.

 

 

Na izborima 2013. i 2014. godine samo su tri liste osvojile mandate, odnosno desna i lijeva koalicija prepustila je po jedan mandat "ostalima". U oba slučaja taj pojedinačni mandat pripao je lijevim političkim listama. Desne su i pojedinačno i koalicijski ostajale ispod praga (2013.) ili im je i čak prijelaz praga bio nedostatan za osvajanje mandata (2014.). U oba slučaja imali smo samo obećavajuće liste za osvajanje mandata samo do petog mjesta. Ove pak godine taj se niz relevantnosti proteže sve do devetoplasirane liste. Ipak, širi spektar potentnih lista ima svoje razloge i u tome što smo 2013. i 2014. imali po dvije snažne vodeće koalicije, dok su ove godine i HDZ i SDP na izbore izašli samostalno.

 

Godine 2013. tadašnjih su 12 mandata podijelile 4 stranke, dok je 2014. godine 11 mandata podijelilo čak 7 stranaka. Ove godine 12 mandata podijeljeno je na 6 stranaka. Naravno, jedno je osvojiti mandat na tuđoj snažnoj listi, a drugo je do njega doći samostalno, zato su ovogodišnji izbori bili prvi test trenutačne pojedinačne snage za sve buduće izborne cikluse. No čak i ovakav raspršeni rezultat nije automatski dokaz konačnog širenja hrvatskog političkog spektra na više od dvije "vječne" opcije. Možemo prije reći da dolazi do raslojavanja političke scene, ali ne toliko u smislu relevantne participacije u glasovima i mandatima više "trećih" opcija, koliko u opadanju koalicijskih potencijala dviju dosadašnjih vodećih opcija.

 

Ako mandate iz 2014. podijelimo na lijeve i desne, onda ih je tada bilo 6 desnih i 5 lijevih. Ove godine lijevi su opet uzeli svojih 5 (iako se Amsterdamska koalicija predstavlja liberalno-centrističkom opcijom, njezine su političke pozicije svakako s lijeve strane političkog spektra), dok 2 mandata možemo smatrati neuklopiva u takve podijele (Kolakušić i Živi zid), tako da je desnim opcijama pripalo preostalih 5 mandata. To je ipak pad desne strane koji se lako može vidjeti i u pozicijama ispod praga, gdje su se nanizale tri opcije koje dijele slično biračko tijelo: Most, Marijana Petir i Neovisni za Hrvatsku. Upravo u njihovih zajedničkih 144.585 glasova (ili 13,44%) trebamo tražiti onaj izjednačeni rezultat HDZ-a i SDP-a, jer da je samo jedna od tih opcija prešla prag zadnji bi SDP-ov mandat pripao toj listi.

 

Treba također vidjeti da su i SDP i Amsterdamska koalicija tih zajedničkih peta mandata uzeli s minimalnim mogućim brojem glasova (51.359 glasova po mandatu), dok su HDZ i Suverenisti kao desna strana (osim bačenih u bunar spomenutih gotovo 150 tisuća glasova tri prve desne liste ispod praga) na osvojenih pet mandata ulupali dodatnih 80.000 "nepotrebnih" glasova (odnosno, utrošili su 67.124 glasa po mandatu).

 

Možemo pogledati koliko je na svim našim europarlamentarnim glasovima bilo ukupno glasova dobitnih lista, a koliko glasova gubitničkih lista. Tako je 2013. bilo ukupno 741.408 važećih glasova, od čega je 524.173 (70,70%) pripalo dobitnim listama, a 217.235 (29,30%) gubitničkim političkim opcijama. Na našim prvim punim izborima, 2014. godine, bila su ukupno 921.904 važeća glasa, od čega su dobitnim listama pripala 744.554 glasa (80,76%), dok su gubitničke opcije bacile samo 177.350 (19,24%), odnosno petinu glasova. Ove smo godine imali 1.073.954 važeća glasa od čega su dvije trećine ili 738.039 (68,72%) glasova pripale dobitničkim listama, a čak smo jednu trećinu ili 335.915 (31,28%) glasova ubacili "u ništa". Takvo veliko rasipanje gubitničkih glasova više je vezano uz činjenicu velikog broja lista koje su završile blizu praga, nego uz to što je na ovogodišnjim izborima bio najveći broj prijavljenih lista (33), jer sve one ispod petnaestog, a posebno dvadesetog mjesta, zajedno popunjavaju tek statističku rubriku (ne)važno je natjecati se.

 

Kad se pak gleda koliko je težak bio svaki mandat, onda je 2013. na jedan mandat otpadao 43.681 glas, 2014. za mandat je trebalo 67.687 glasova, a 2019. bila su potrebna 61.503 glasa.

 

 

D'Hondtova metoda: kako se raspoređuju mandati i tko bi sve bio u igri da nema praga od 5%

 

Dijeljenje mandata prema D'Hondtovoj metodi i pragu od 5% događa se na sljedeći način: izdvajamo sve liste koje su prešle prag, a zatim rezultat svake dijelimo onoliko puta koliko je ukupno mandata na raspolaganju. Nakon toga nižemo dobivene iznose od najvećeg prema onom posljednjem prema redoslijedu do broja traženih mandata. Vidjet ćemo to sada u tablicama.

 

Pogledat ćemo najprije izbore iz 2013. godine.

 

 

HDZ-ova koalicija osvojila je 6, a SDP-ova 5 mandata, dok je 1 pripao Laburistima. Na četvrtom mjestu bila je koalicijska lista HSS-HSLS-a s 28.646 glasova (3,86%). Da nije bilo praga od 5%, bi li ta lista uzela jedan od tih 12 mandata? Ne. Koji bi, prema redoslijedu osvojenih glasova bio taj njihova mandat? Tek onaj na 18. mjestu! Trinaesti mandat uzeo bi SDP, a onda do osamnaestog mjesta još dva. Dodatna dva uzeo bi još i HDZ. Tako bi koalicije HDZ-a i SDP-a uzele svaka po 8 mandata (prepustivši samo onaj jedan jedini Laburistima), sve dok prva sljedeća lista ispod praga ne bi dohvatila svoj prvi mandat. Vidimo da je te godine odnos snaga bio takav da se prva lista ispod praga uopće ne može smatrati ičim oštećenom. A čak je i SDP-ov nerealizirani "šesti mandat" (trinaesti prema ukupnom redoslijedu), bio matematički iznad praga, pa je svejedno propao.

 

Pogledajmo je li tako neoštećeno prošla i prva nedobitna lista 2014. godine.

 

 

Na izborima 2014. godine prva koalicijska lista kojoj nije pripao mandat bila je visoko iznad praga. Ali mandat joj nije pripao. Znači da nije bio kriv čak ni izborni prag. Kriva je bila isključivo činjenica da je jednostavno bilo nedovoljno mandata da bi njezin broj glasova bilo kakvom matematikom preskočio s dvanaestog mjesta na jedanaesto prema redoslijedu, uspoređujući i odmjeravajući broj glasova s listama iznad sebe. Da je i te godine Hrvatska imala 12 mjesta u Europskom parlamentu, tada bi to mjesto dobila HDSSB-ova koalicija. No, prva sljedeća lista (Laburisti) koja je na petom mjestu završila s 31.363 glasa (3,40%), da i nije bilo izbornog praga, svoj bi redoslijed uzimanja mandata čekala na dvadesetpetoj poziciji! Dotada bi 12 mandata uzela HDZ-ova, 8 SDP-ova, 2 ORaH-ova i 2 HDSSB-ova lista. A, osim HDSSB-ova koalicijskog "propalog mandata", još su matematički bila iznad praga tri "propala mandata" (dva HDZ-ova i jedan SDP-ov).

 

Za ovu 2019. godinu već smo konstatirali da je bila godina gužve iznad i ispod izbornog praga. Dvije su ga liste jedva prešle, a tri su ostale kratke za po pola posto. Je li nam takav raster glasova donio kaznu gubitka mandata neke od lista koja bi, da je u našoj praksi drukčija metoda izračuna, uspjela dohvatiti mandat?

 

 

Da. Na posljednjim je izborima naš važeći izračun donio nekome dar, a nekome fatamorganu. SDP-ov sretni mandat (ili HDZ-ov nesretni) zapravo je (ne gledajući na izborni prag) matematički bio Mostov. Mostov je bio, matematički gledano, taj dvanaesti broj prema redoslijedu. SDP-ov je bio trinaesti. HDZ-ov četrnaesti. Ali dvanaesti je ipak pripao SDP-u, zbog izbornog praga. A trinaesti, četrnaesti, petnaesti, šesnaesti... jednostavno ne postoje. Jer nema više mjesta u Europskom parlamentu za Hrvatsku. A da je tih mjesta i 20, Mostu to ništa ne bi pomoglo zbog izbornog praga od 5% kojeg nije dohvatio. U tom slučaju D'Hondtova računica (sa sve manje glasova) nastavlja mandate raspoređivati onim listama koje su uspjele završiti iznad praga. A na petnaestom i šesnaestom mjestu, prema izračunu (bez praga) nalaze se i liste Marijane Petir i NHR-HSP-a. Ispod tog dvanaestog mjesta ostao je samo peti HDZ-ov mandat kojemu možemo pripisati onu poznatu "tako blizu, a tako daleko".

 

Vidimo da je 2019. došlo do velike gužve iznad i ispod praga, pa su, uz HDZ i SDP (s po 4 mandata), zastupnike dobile još čak četiri liste, a od sljedeća četiri mjesta (gledano bez praga od 5% i s perspektivom više od 12 mandata) samo bi još jedno (HDZ) pripalo dobitnim listama dok bi čak tri išle u korist još tri nove liste, dakle do 16. mjesta čak je rangirano 9 lista. Za razliku od toga 2014. godine je prva sljedeća ne-dobitna lista (iako iznad praga i četvrta po rangiranosti) bila u igri tek za 12. mandat, a zatim sljedeća tek za 25. mandat (peta prema rangiranosti), a 2013. bi, nakon dobitnih lista, prva sljedeća lista bila tek u igri za 18. mandat (četvrta po rangiranosti).

 

Kad je riječ o dobitnim mandatima trećih opcija prema redoslijedu D'Hondtova izračuna, 2013. je tek 11. mandat pripao trećerangiranoj listi (Laburisti), dok je 2014. to bio 8. mandat (ORaH). Ove pak godine to je već bio 5. mandat (Suverenisti), a i 6. je pripao četvrtorangiranoj listi (Kolakušić), što također govori o znatno manjoj razlici između prvih dviju lista u odnosu na treću i četvrtu.

 

No, kad i koga posebno "kažnjava" prag od 5%, a presuđuje D'Hondt? To se izdašnije negoli na europarlamentarnim izborima događa na onim izborima na kojima u neko predstavničko tijelo ulazi u pravilu oko 20 ili više kandidata. A to su u našem slučaju gradska vijeća velikih gradova, skupštine županija i grada Zagreba. Na tim se izborima (pa tako i na posljednjim zagrebačkim) ostvaruje 2,3,4, 5 i više mjesta koja uzimaju liste iznad praga s izračunom manjim od nekih lista koje su osvojile 3%, pa čak i manje od 2% glasova.