logo Naslovna
naslov
ANKETE BAŠ I NISU (BILE) KRIVE ZA SVE
: BP - : 4.6.2019.

Last minute glasački aranžman


 

Autori: Ivica Relković / Ivan Tomljenović / Marko Živković

 

Dramatične poruke o nekom katastrofičnom "fulanju" anketa treba razmotriti malo hladnije glave i s pogledom na neke glasačke "spojene posude", pa sve prestaje biti tako dramatično, pri čemu ni u kojem slučaju nije riječ o tumačenju anketa s pozicije "naknadne pameti". Uoči izbora računali smo na sljedeće "sive zone":

  • ne znamo ponašanje birača Živog zida na maloj izlaznosti, zbog izrazito protestnog i mladog biračkog tijela koje je nepouzdanog biračkog refleksa,
  • ne znamo hoće li Mostovih 6-7% biti dostatno na prepolovljenoj izlaznosti u odnosu na parlamentarne izbore, ako je udio njihovih pasivnih birača iznad jedne četvrtine,
  • ispod "radara" nam je izlazna motiviranost birača Mislava Kolakušića zbog dominantnog oslonca na društvene mreže koje dosad u Hrvatskoj nisu bile pouzdan statistički izvor (pa i reklamna Kolakušićeva poruka je pretjerano govorila o njegova 3 mandata, a dobio je "jedan i pol"),
  • ne znamo je li se oporavilo raspoloženje glasača SDP-a ne tek za odgovore u anketama, nego i za izlazak na izbore (na lokalnim ličkim izborima su dominantno apstinirali),
  • ne znamo koliko će tri desne liste koje su sve anketno blizu praga preuzeti HDZ-ovih glasova, ali nam naglo skretanje HDZ-ove kampanje u nacionalnu retoriku sugerira da je stranka prepoznala i reagirala na tu opasnost,
  • glasovi se mogu tako preklopiti da imamo samo 3-4, ali i čak 7-8 lista iznad praga.

 

A da bismo govorili o anketama, najbolje ih je pogledati u cijelosti, a ne se paušalno baviti tek s jednom ili dvije liste iznenađenja. Uzimamo četiri mjesečna istraživanja Crobarometra (veljača-ožujak-travanj-svibanj) te po tri mjesečna istraživanja CRO Demoskopa i HR rejtinga (ožujak-travanj-svibanj), kao i same rezultate izbora.

 

 

Krenimo s analizom onih lista koje su se sasvim normalno uklopile u anketna promatranja. Preskočit ćemo HDZ i dva ključna iznenađenja, Suvereniste i Mislava Kolakušića, te pogledati najprije sve druge stranke i liste.

 

 

Liste koje se potpuno uklapaju u ankete

 

Rezultat SDP-a se da vrlo lako braniti odstupanjem u okviru statističke pogreške prema sve tri ankete: 15,7 – 18,9 – 17,4 – 20,1 – 18,7 (Crobarometar), 16,7 – 16,5 – 16,2 – 18,7 (CRO Demoskop) i 16,4 – 15,7 – 16,4 – 18,7 (HR rejting). Uglavnom imamo stabilizaciju rejtinga na 16-17%, da bi Crobarometar u mjesecu izbora čak i ulovio završni rast. Pri tome konačnih 18,7% na maloj izlaznosti nije nikakva nezamisliva opcija korekcije ni za rezultate po CRO Demoskopu i HR rejtingu, jer veće i organiziranije stranke na manjoj izlaznosti relativno rastu u odnosu na druge.

 

Prema sve tri ankete Živi zid je krenuo (i prije ova zadnja tri mjeseca) u period manjeg ili većeg kontinuiranog pada (s prošlogodišnjih 13-14%): 9,4 – 9,4 – 8,7 – 7,4 – 5,7 (Crobarometar), 9,6 – 8,3 – 7,9 – 5,7 (CRO Demoskop) i 9,3 – 7,7 – 7,4 – 5,7 (HR rejting). Za one kojima je završni pad Živog zida prevelik u odnosu na ankete moramo reći da se trend rasta ili pada naglo ubrzava onim političkim opcijama koje nemaju stabilno biračko tijelo, a Živi zid je upravo takva stranka. Kad birači "osjete" da stranka usred kampanje gubi dah (a nisu njezina ovisnička glasačka mašinerija), naglo tonu u apstinencijsku prepuštenost kao da su zahvaćeni kakvim virom. I taj se vir iz tjedna u tjedan, a onda iz dana u dan, samo ubrzava (baš kao i stvarni vodeni vir kad ga promatramo od vanjskog ruba prema središtu vrtloga). Da su izbori bili tjedan dana kasnije, Živi zid vjerojatno ne bi prešao prag, naročito stoga što se za dio njihovih birača pojavila zamjenska lista kao aktivna opcija, a ne samo apstinencija kao pasivna (a Mislav Kolakušić bi vjerojatno narastao za još jedan posto). Zaključimo, dakle, da pad Živog zida na 5,66% nije nikakvo iznenađenje izbora.

 

Amsterdamska koalicija nije imala takvu opasnost negativnog "vrtloga" kao Živi zid, ali je i ona ipak pomalo gubila dah u odnosu na početni dio godine i rejting od 7-8%: 7,2 – 5,6 – 7,1 – 6,2 – 5,2 (Crobarometar), 8,2 – 8,2 – 7,0 – 5,2 (CRO Demoskop) i 8,4 – 7,6 – 6,9 – 5,2 (HR rejting). Konačni se rezultat  (5,19%) najbolje uklapa u Crobarometar (najbliže izborima!), ali nije neprotumačiv ni u odnosu na druge dvije ankete. Budući da je SDP stabilizirao svoje biračko tijelo, zaustavljeno je osipanje njihovih tradicionalnih birača prema, za mnoge od njih, "sestrinskoj" Amsterdamskoj koaliciji. To se vidi i po relativno slabijem preferencijskom rezultatu Anke Mrak Taritaš koju to SDP-ovo biračko tijelo posebno simpatizira. S druge strane, nije zanemarivo i to što se u posljednji trenutak na samostalni izlazak odlučila Marijana Petir, otkinuvši barem malo HSS-ovog biračkog tijela (što nam sugerira njezin solidan rezultat u središnjoj Hrvatskoj, kao i u samom Samoboru, gradu kojim upravlja HSS-ov predsjednik i jedan od frontmena Amsterdamske koalicije Krešo Beljak).

 

 

Ankete su sasvim korektno uočile potencijale i trendove osam od prvih jedanaest lista: SDP-a, Živog zida, Amsterdamske koalicije, Mosta, Marijane Petir, Neovisnih za Hrvatsku, START-a i liste Bandić Milan 365 

 

 

Most je cijelo vrijeme živio na opasnih 6%. To je granični rejting za osvajanje mandata (na prethodnim izborima za posljednji mandat nije bilo dovoljno ni 6,88%), pa je Most zapravo cijelo vrijeme ovisio i o doslovnoj stopostotnoj izlaznosti svojih anketnih simpatizera, kao i o potvrdi inače upitne pretpostavke da on zaista ima toliko svojih stvarnih discipliniranih birača. A onda su im još u završnici kampanje poslali potpuno nevjerodostojnu zbunjujuću poruku: imamo siguran jedan mandat, ali se borimo i za drugi. Takvu poruku birači koji ti nisu fanovi koji će za tebe poginuti (kao što malo-malo za kojekoga gine Nikola Grmoja) pretvaraju u sljedeći zaključak: sasvim vam je dovoljan taj jedan mandat, pa vam onda moj glas i ne treba, stoga ću s društvom na roštilj ako bude lijep dan – ili ostati doma bude li kiše. A onda su, na takve zbunjujuće izjave o višku glasova za taj jedini realni mandat, svojim simpatizerima slali sasvim suprotnu paničnu poruku o tome da imaju podatak prema kojem 30% njihovih glasača ne misli izaći na izbore, pa neka se svi u svojem okruženju angažiraju na hitnoj mobilizaciji svojih birača. No, kako da vjerodostojno na rubu panike animiraju svoje poznanike dok u javnosti istodobno slušaju Grmoju kako se razbacuje – drugim mandatom! Ali nije Mostu prvi put da istodobno zbunjuje i podcjenjuje svoje birače – to su vrlo uspješno odradili i na lokalnim izborima u Metkoviću. Tako da Most ne spada ni u kakvo iznenađenje izbora, niti su mu ankete jamčile siguran mandat.

 

Marijana Petir i Neovisni za Hrvatsku su anketno sasvim pogođeni. Mjesecima se rejting NHR-a kretao oko 3-4%, a iznenadna odluka Marijane Petir već na prvim anketnim testiranjima verificirana je s oko 4%, što se i pokazalo točnim.

 

Ništa se anketno sumnjivo nije dogodilo ni sa START-om. Početni skok (iznad 5%) odmah se pretvorio u prosječnost i stagnaciju na 3-4%. Pojava drugog "igrača" koji je puno odlučnije i fokusiranije izrekao što misli o korupciji bez problema je mogla friško i još s Dalijom Orešković nesraslo biračko tijelo otpuhati u tom smjeru. Uzmimo samo koliko to jasno ocrtava trend vidljiv u slučaju HR rejtinga i u njega uklopljeni stvarni rezultat izbora: 4,1 – 3,2 – 2,9 – 2,0. A jednako tako se u taj rezultat uklapa i Crobarometar.

 

Ni lista Milana Bandića nije neuklopiva u sve tri ankete: 5,0 – 4,0 – 3,1 – 3,0 – 2,0 (Crobarometar), 4,0 – (ispod izdvojenih rejtinga) - 3,3 – 2,0 (CRO Demoskop) i 3,6 – 2,4 – 2,9 – 2,0 (HR rejting). Tih 2% (preciznije 1,97) samo je odraz nezanimljivosti lista starih političkih aktera koje su sve redom doživjele ili pad ili stagnaciju, a nikako rast.

 

Budući da su sve ankete bile odrađene barem tjedan, dva ili čak mjesec dana prije izbora (pa govore o tom anketnom trenutku, bez ikakve mogućnosti da predviđaju moguće finalne "vrtloge" kampanje) ne možemo nijednu za sve dosad obrađene liste proglasiti izrazito neuklopivom. Naročito kad pogledamo i raspon statističke pogreške i kapacitet neodlučnih koji je znao biti i oko 10% (što je sasvim dovoljan bazen za korekcije koje su se u odnosu na sve obrađene liste i dogodile). Naravno, pri tome se uopće ne bavimo pitanjem ičije tendencioznosti ili sumnjama na moguće namještanje trendova koji se onda na kraju i realiziraju u stvarnim rezultatima.

 

 

Kolakušić – lista s teško uhvatljivim anketnim rastom

 

Ostale su nam još samo tri liste koje su ostvarile rezultate koji nisu preciznije "uhvaćeni" anketama. HDZ (22,72%), Suverenisti (8,52%) i lista Mislava Kolakušića (7,89%) dohvatili su anketno nepredviđene rezultate. No, indikativno je da su dvije ankete najbliže samom datumu izbora, ipak pokazale barem jasan trend, ako ne i njegovu maksimalnu dinamiku, uoči završnice kampanje: 2,8 – 3,9 – 4,4 – 8,5 (Suverenisti) i 4,6 – 4,7 – 7,9 (Kolakušić) prema HR rejtingu te 2,7 – 4,2 – 8,5 (Suverenisti) i 2,8 – 5,1 – 7,9 (Kolakušić) prema Crobarometru. Posljednjih tjedan dana do izbora nisu više "hvatale" ni te ankete, pa im se završni postotak ne može zamrznuto promatrati kao njihova konačna presuda.

 

Moguće je da su sve ankete trebale i nešto ranije posvetiti bolju koncentraciju na listu Mislava Kolakušića, jer mi njega zapravo i nemamo kontinuirano tri puta zaredom u istraživanjima. No i njegova enigmatična najava trenutka ulaska u kampanju bila je dio njegove posebne priče, pa i tu ima razloga za "neuhvatljivost". Možda je on i mjesec dana uoči izbora bio na 5-6%, ali svakako nije bio na "tri mandata" (kako se sam reklamirao), a onda mjesec dana padao na "jedan i po". Budući da je on nova politička pojava i priča, u njegovu slučaju možemo govoriti samo o brzom kontinuitetu rasta, a ne o naglom vratolomnom skoku, pa stagnaciji ili čak padu. Možemo biti čak sigurni da je u zadnjih deset dana rastao brže negoli u prethodnom dijelu (pred)kampanje. To je, za razliku od Živog zida (gdje smo usporedbu s virom već naznačili), proces "vrtloga" prema gore (i rezultira izbornim iznenađenjem zvanim "dark horse"), a ne prema dolje. Ali on ima iste zakonitosti, samo se odvija u suprotnom smjeru (pa, za potrebe ovog članka onaj vrtlog koji naglo vuče listu prema dolje možemo zvati virom, a ovaj koji je vuče prema gore tornadom). Više je vremena potrebno za samu pripremu "vrtloga-tornada", negoli za njegovu finalnu realizaciju. Iskustvo Mosta 2015. godine pokazalo je da se s oko 5% uoči same kampanje (što je dosegnuto tek pola godine nakon prve najave u javnosti i zatim pojave u anketama), može postići i tako nagli trend rasta da se do kraja kampanje dohvati i gotovo 14% glasova.

 

Kolakušićev rezultat posebno postaje moguć i kao završno prelijevanje od srodnih lista koje su naglo gubile iste te glasove (Živi zid i START). Ako zamislimo minimalnu korekciju (u okviru statističke pogreške!) zadnjeg HR rejtinga (pa podignemo Kolakušića na 5 ili 5,5%, onda se konačnini rezultat uklapa u dinamiku završnog ubrzanog rasta te liste kao liste iznenađenja. Crobarometar je uostalom ukazao na takav mogući scenarij. Tu imamo sasvim jasan niz: 2,8 – 5,1 – 7,9. To što je razlika između prvog i drugog mjerenja mjesec dana, a između drugog mjerenja i dana izbora tjedan dana upravo se uklapa u model "vrtloga" (u ovom slučaju tornada koji se zatim nastavlja anketno dizati još neko vrijeme nakon izbora, pa je Most 2015. na prvom mjerenju nakon izbora s 14% skočio na čak 19% - što bi bio ekvivalent ne više 19, nego 30 mandata). Model "vrtloga" (bilo našeg vira prema dolje ili tornada prema gore) imali smo dosta puta u kratkoj hrvatskoj demokratskoj povijesti, od Mesićeva rasta u prvoj kampanji 2000., ORaH-ova pada nakon predsjedničkih izbora 2014., Mostove prve kampanje 2015, pa Mostova pada nakon prvog odlaska s HDZ-om..., pa bi bilo zgodno posebno mu posvetiti pozornost na svim relevantnim hrvatskim primjerima od 1990. do danas. Takav efekt događa se i drugdje (sada se nakon europarlamentarnih izbora u Njemačkoj događa kolateralni dodatni nagli rast zelenih i pad demokršćana), a jedan od najzornijih primjera bila je prva Macronova kampanja u Francuskoj.

 

Nažalost, Kolakušića nemamo ni u jednoj anketi u tri ili četiri kontinuirana mjerenja da bi se taj trend jasnije uočio i prije izbora. Rast nekih lista ili kandidata od 2-3% (pa i više!) u zadnjem tjednu kampanje imali smo, kako smo naveli, na mnogim dosadašnjim izborima u Hrvatskoj, pa ga ne možemo smatrati problematičnim u odnosu na zadnje anketno mjerenje. Zapravo, da su ankete koji mjesec ili samo deset dana prije izbora Mislavu Kolakušiću davale 7,5%, a da je on završio na 7,9%, tada bismo imali veći problem tumačenja njegova rezultata, negoli sada! Zato što bi u tom slučaju trend brzine rasta sugerirao rezultat od 10%! Nova lista koja tri-četiri mjeseca naglo skoči, mora taj skok "hraniti" daljnjim brzim rastom ili će se ispuhati bez mogućnosti da zadrži i taj početni skok. Budući da se takva lista pojavljuje kao nada za određeni dio birača, a ne kao rezultat vlastite glasačke mašinerije, ona je bez rasta kao "hrane" za sve veću nadu osuđena na pad (a ne stagnaciju). Najbolji primjer je Dalija Orešković. Mislava Kolakušića, stoga, možemo i dalje navoditi kao iznenađenje izbora, ali to iznenađenje ne možemo dodatno dramatizirati zbog nekakvog neobjašnjivog anketnog nesklada s konačnim rezultatom.

 

 

Iznenadni bijeg glasova u susjedno političko dvorište

 

Jedini pravi problem je u anketnom tumačenju rezultata HDZ-a i Suverenista. Svi se drugi rezultati uklapaju u anketne obrasce, uz minimalne korekcije u okviru statističkih pogrešaka i završnih ubrzanih trendova.

 

U slučaju Suverenista imamo jedino uočen trend rasta koji sugerira prijelaz praga na HR rejtingu (2,8 – 3,9 – 4,4), ali i tu je malo teže braniti rezultat od 8,5 kao slijed nakon 4,4. Na primjer, kad bismo 3,9 – 4,4 promijenili u 3,4 – 4,9 te ga uklopili u prethodni mjesec i rezultat izbora (2,8 – 3,4 – 4,9 – 8,5), onda bi se on uklapao u dinamiku ubrzavanja, no umjesto toga mi imamo stagnaciju (posebno kad to kompariramo s CRO Demoskopom), pa onda neočekivan dvostruki rast. Tek nam Crobarometar (sa slijedom 2,7 – 4,2 – 8,5) otkriva određenu pojačanu dinamiku rasta u završnici kampanje, no kako to nisu pokazivale druge ankete niti se događao javni rast "priče" oko Suverenista (kao što smo imali rast "priče" i enigme oko Kolakušića), u ovom se slučaju ne može odbaciti nekakav organizirani i ciljani "poguranac". Posebno, kad se taj skokoviti rast usporedi s HDZ-ovim gotovo identičnim i uklopivim padom.

 

Kad pogledamo dvije ankete (CRO Demoskop i HR rejting), onda u svim njihovim istraživanjima uoči europarlamentarnim izbora u slučaju HDZ-a uočavamo jasan trend pada potpore birača. CRO Demoskop bilježi nešto blaži, ali jasan tromjesečni trend pada potpore (27,6 – 26,9 – 26,0), dok je to HR rejting još izrazitije sugerirao (27,0 – 25,1 – 24,5 – 22,7). Zapravo, takav se niz u potpunosti da braniti kao anketno dosljedan. Problem je samo u tome što velike organizirane stranke na maloj izlaznosti imaju određenu korekciju konačnog rezultata "prema gore" u odnosu i na najniža anketna predviđanja.

 

Prema tome HDZ-ovih 25-26% možemo na maloj izlaznosti korigirati za 3-4%. Rezultat je to i korigirao točno za toliko. Ali, potpuno nelogično, prema dolje! I, zanimljivo, baš je toliko (4%) skočila samo jedna jedina lista s desna u odnosu na prethodna prosječna anketna predviđanja. Logika bi očekivala da će se taj HDZ-ov pad rasporediti na Suvereniste, Neovisne za Hrvatsku i Marijanu Petir u nekom sličnom omjeru, ali to se tako nije dogodilo. I dok su i NHR i Marijana Petir ostali u svojim anketnim gabaritima, samo su Suverenisti usmjereno dobili sve te glasove. Ako iznenadni rast Suverenista ima svoga "krivca" u dijelu nezadovoljnih HDZ-ovih birača, onda je sasvim jasno da se ti glasovi nisu nekontrolirano rasuli po raznim desnim opcijama, nego su u stilu "last minute" aranžmana stavljeni samo na jednu hrpu. Je li ta fokusiranost bila slučajna ili organizirana, ona je za ovu temu potpuno irelevantna (a očito će biti važna za gubitnika tih glasova). Nas zanima samo odgovor na pitanje – jesu li ankete mogle predvidjeti ovakav fokusirani bijeg glasova jedne liste drugoj? I odgovor je jednostavan – ne. I to baš stoga što je taj bijeg glasova bio – fokusiran. Dakle, anketno neuhvatljiv. A posebno ako je u svojem završnom predizbornom tjednu bio i – organiziran.

 

Dok je HR rejting jasno pokazao takav scenarij HDZ-a (ali ne i fokusiran dobitak samo Suverenista, nego je ostavljao prostor i za Petir), Crobarometar ga nije uklopio u svoj dotadašnji trend pada (29,6 – 29,5 – 26,9 – 28,2 – 22,7). I to je jedini rezultat koji se ne može uklopiti u prilično korektnu anketnu dinamiku kakvu smo dobili tri mjeseca uoči izbora, uvažavajući brojne poremećaje i odstupanja od dosadašnjeg stranačkog rasporeda na hrvatskoj političkoj sceni, uključujući i nicanje novih "igrača" i na lijevoj i na desnoj strani političkog spektra. Samo se Crobarometrov HDZ tjedan dana uoči izbora i fokusirani rast Suverenista ne da uvjerljivo uklopiti u anketna kretanja. A tu je onda prostor za neka druga tumačenja i neka druga pitanja i odgovore.

 

Drugo je (i sasvim ne-anketno) pitanje je li se takav fokusiran "bijeg" glasova HDZ-a mogao zamisliti ili pretpostaviti uoči izbora. Znali smo da je više HDZ-ovih zastupnika (Stier, Kovač...) javno nezadovoljno smjerom kojim stranku vodi Andrej Plenković, znali smo da odnos Andreja Plenkovića nije idiličan ni sa stranačkim zamjenikom koji je inače bio operativni organizator njihovih prethodnih kampanja i znali smo da postoji dio nezadovoljnika koji su svoj utjecaj izgubili promjenom smjera Kolinde Grabar-Kitarović. Sve to znao je i HDZ iznutra. Znali smo i to da je ključna Plenkovićeva osoba za promidžbu HDZ-ove europske uspješnosti, ministrica Žalac, uoči kampanje završila u gledalištu umjesto u igralištu (ili barem u njegovu "stučnom stožeru"). Pitanje je zašto HDZ takvo znanje nije uvažio u pripremi i provedbi kampanje, nego je stavio sve karte na klasičnu stranačku listu bez preferencijskog začina s ponekim snažnijim imenom. Nijedna od ovih dvojbi nije bila nepoznata ni medijima ni javnosti ni HDZ-u.

 

Članak nije započet s namjerom da branimo anketne kuće od javnih napada za aljkavost, nepreciznost, namjernu usmjerenost "za i protiv"..., nego da testiramo jesu li sve liste koliko-toliko uhvaćene u anketne mreže. I moramo konstatirati da su u potpunosti anketno uhvaćene liste (idemo odozdo) Milana Bandića, START-a, NHR-a, Marijane Petir, zatim sasvim solidno liste Mosta, Amsterdamske koalicije, Živog zida i SDP-a. Bilo bi potpuno čudno da se nije pojavila nijedna lista koja svoju priču gradi "ispod radara" (Kolakušić), pa se i ona uklapa u anketnu dinamiku prema kojoj uvijek netko može u završnici "iskočiti", jer ima brži trend rasta od ritma ispitivanja javnog mnijenja. Ostale su samo dvije liste koje se ne uklapaju u anketne kalupe, pa ih ankete nisu mogle nedvosmisleno uhvatiti "na djelu". Iako su HDZ-u dvije ankete predviđale kontinuirani pad, on je zbog one logike velike stranke s još većom infrastrukturom trebao biti zaustavljen, pa i u smanjenoj izlaznosti korigiran "prema gore" u odnosu na zadnje anketno istraživanje. Da, anketne kuće trebaju razvijati preciznije alate i modele kako bi se prilagodile novim političkim trendovima i biračkim "mušicama", ali to ne znači da su krive što nisu mogle "crno na bijelo" uhvatiti taj konkretni anketni poremećaj. Jer je sasvim očito da se on nije dogodio na općem uzorku biračkog tijela, nego samo u jednom jedinom izoliranom političkom susjedstvu. Čini se da su glasovi iz jednog političkog dvorišta u golemom (ali anketno neuhvatljivom) broju usmjereno pretrčali u drugo.