logo Naslovna
naslov
PREFERENCIJSKI GLASOVI (II)
: Ivan Tomljenović - : 9.5.2019.

Tko su preferencijski favoriti na predstojećim izborima?


Kao što smo u prvom dijelu i najavili, pozabavit ćemo se prepoznavanjem preferencijskih potencijala kandidata relevantnijih lista na predstojećim europarlamentarnim izborima. U obzir ćemo uzeti samo liste koje barem po nekoj od anketa ulaze u vidljivi dio političkog tržišta, dok se onima koji redovno ulaze u rubriku "ostali" nećemo baviti.

 

Na HDZ-ovoj listi nema osobe s potencijalom preferencijske snage koja bi dovela do preskakanja nekoga bolje rangiranog s liste. Za očekivati je i Resslerov daleko najveći broj glasova (i zbog prvog mjesta, i zbog načina vođenja kampanje gdje se „preferencijska kampanja“ izjednačava sa „stranačkom kampanjom“, i zbog nedostatne poznatosti i političke snage unutarstranačkih mu kolega...) kao i manje od 10% preferencijskih glasova za svakoga od preostalih kandidata. Za razliku od prošlih izbora kada se teško moglo unaprijed lako predvidjeti hoće li u slučaju pet osvojenih mandata u Europski parlament ići Stier kojega neće preskočiti Petir ili Petir koja će preskočiti Stiera (na kraju su, zbog šestog mandata, onamo otišli oboje), sad je računica prilično jednostavna. Ako HDZ osvoji pet mandata, u Strasbourg ide prvih pet s liste, zaključno sa Sunčanom Glavak. Ako HDZ osvoji šest mandata, u Strasbourg ide prvih šest s liste, zaključno s Marijanom Balić.

 

Naizgled, jedina osoba koja preferencijski može dotaknuti 10% jest veteranka Dubravka Šuica, ali ona je ioanko druga u poretku, pa će tako i ostati čak i da prekorači taj preferencijski prag. Ona doduše nema preferencijsku snagu jer je birači ne percipiraju nikako drukčije doli kao činovnicu stranke pa procjenjujemo da bez obzira na nedostatak drugih poznatijih osoba, njezino ime neće doseći 10%.

 

Na HDZ-ovoj listi su i dva župana. Jedan gotovo nikome poznat izvan vlastite županije (Danijel Marušić, brodsko-posavski) i jedan glasan, ali stranački discipliniran (Goran Pauk, šibensko-kninski). Nemali broj preferencijalnih glasova potonjeg bio bi još veći da je kao iskusni strančaki vuk sa starom HDZ-ovom bazom iza sebe, razočaranom novim kadrovima, postavljen na vidljivije posljednje mjesto. No, s pozicijom na kojoj je sada i umrtvljenom kampanjom bez preferencijalnih iskakanja, Pauk će vjerojatno ipak ostati ispod 10%.

 

Sa SDP-ovom listom je stvar dijametralno suprotna u odnosu na HDZ-ovu konkurenciju. Naime, SDP-ova lista vrvi stranački poznatijim imenima. Osim Tonina Picule (koji bi trebao osvojiti osjetno manji udio glasova no prošli put) i Biljane Borzan (koja bi trebala osvojiti osjetno veći udio glasova no prošli put i, vrlo vjerojatno, i preferencijski preskočiti Piculu) i njihovih više od 10% preferencijskih glasova – u slučaju najizglednija tri SDP-ova mandata, europsku bi pozornicu trebao vidjeti netko od bivših ministara. Iako je Mirela Holy prije pet godina osvojila 52375 preferencijskih glasova, odnosno više od 60 posto liste ORaH, na ovim će izborima po svemu sudeći (bez svjetla reflektora, lišena bilo kakve vidljiv(ij)e kampanje, s poludesetljetnim odmakom u odnosu na posljednji politički uspjeh i s nezanemarivim udjelom pamćenja SDP-ovog biračkog tijela na njezine izjave protiv svoje bivše stranke...), doživjeti preferencijsko prizemljenje ispod 10%. I naći se po broju glasova u društvu, procjenjujemo, bivšeg ministra Matića.

 

Enigma nam je tko će osvojiti najvjerojatniji treći SDP-ov mandat – netko tko će preferencijalno prijeći 10% (Maras ili Ostojić) ili trećerangirani Matić, makar osvojio nekoliko puta manje glasova (što će se i dogoditi) od kolega mu ministara iz Milanovićeve Vlade. Maras se nameće svojom kampanjom želeći žarko prijeći 10% i, ukoliko isto to ne učini nitko osim Picule i Borzan, a predviđamo da neće, preskočiti Matića. To ne znači nužno da Marasovu kampanju po sebi valja sadržajno ocijeniti pozitivnom i zrelom, već to samo znači da on, ukoliko mu je glavni cilj postati europarlamentarcem, vješto pogađa ukus dijela biračkog tijela nudeći mu što ono želi i približavajući se tome cilju. Ipak, Maras bi u završnici kampanje, bez pozadinske potpore stranačkog vrha, mogao posustati zbog gubljenja saborske klupe kao alata kampanje, prepušten na milost i nemilost društvenih mreža. Bilo što bilo, spomenuti je kandidat ipak najpotentniji za izazivanje nekog biračima prihvatljivog incidenta zahvaljujući kojemu kao SDP-ov 007 može nadići preferencijskih 7%, no ipak puno teže i željenih 10%. Ostojića, s druge strane, uz vidljivost posljednog mjesta (uz ostalo, i tome Maras želi parirati vidljivošću „007“ komunikacije) preferira biračko tijelo sklonije ozbiljnijoj partijskoj formi, k tomu nesklonije izbornoj apstinenciji (za razliku od Marasovih buntovnije usmjerenih simpatizera) zbog čega mu predviđamo bolji rezultat no Marasu. Disperzija glasova između velikog broja poznatih osoba (primjerice, valja spomenuti i Joška Klisović, koji bi također mogao osvojiti više glasova od Mirele Holy) mandatu približava Matića, a ne Ostojića ili Marasa. Ipak, od svih duela kandidata s pojedinih lista, ostavimo ovo najotvorenijim pitanjima bez odgovora uz – zbog pretpostavljene male izlaznosti i, time, izlazak onog vjernog biračkog tijela – vrlo malu prednost Ostojiću.

 

U pogledu Amsterdamske koalicije, za očekivati je da kao preferencijski najjača ispliva Anka Mrak-Taritaš kao otprilike dvostruko jača od Kreše Beljaka koji bi glatko trebao prijeći 10%. Borba za treće mjesto po broju glasova trebala bi se voditi između Valtera Flege i Silvana  Hrelje pri čemu Flegi ovdje ne pomaže pozicija na kojemu se nalazi jer apriorinih 7-8% glasova za prvoga na listi ne vrijedi na ovakvom tipu liste gdje se nalazi neko drugo iznimno popularno ime. Dodatno, ne pomaže mu ni to što je najjači u Istarskoj županiji, odakle je i Hrelja koji je nacionalno ipak ravnomjernije zastupljen premda je i za njega, čak i na valu mogućeg referendumskog uspjeha, 6 – 7 – posto glasova, ne godina – krajnji doseg. No, to što im obojici predviđamo manje od 10% posto, sasvim je za poredak, i Flegin put u Strasbourg u slučaju predaje mandate čelnika GLAS-a i HSS-a, irelevatno ukoliko nitko drugi neće (a izgledno je da neće!) prijeći 10%.

 

U slučaju Živoga zida, trebalo bi se dogoditi nešto slično kao s Amsterdamskom koalicijom – dvojica koja prelaze 10% – Sinčić i Bunjac. U vlastitom biračkom tijelu, Bunjcu nimalo ne šteti (dapače!) posljednji saborski eksces, neovisno o tome šteti li to ili ne šteti samom Živom zidu. Valja obratiti pažnju na još dvojicu kandidata. Prvi je na listi, ne još sasvim etabliran u biračkom tijelu, Lukanić koji zbog poznatosti Sinčića i Bunjca vjerojatno neće osvojiti ni onih startnih 7-8%, a još teže traženih 10% što mu je za put u Strasbourg, u slučaju dobivanja jednog mandata i odustanka poznatog dvojca, sasvim irelevatno ukoliko nitko drugi neće (a gotovo je sigurno da neće!) prijeći 10%! Lukaniću bi ozbiljna konkurencija za preferencijski treće mjesto trebao biti Vuletić koji se odlično snalazi u debatama/sučeljavanjima kojima bi predizborno vrijeme trebalo obilovati.

 

Kod Mosta situacija je također prilično jasna. Preferencijski najjači bit će Božo Petrov, preferencijski drugi, s glatko prijeđenih 10%, bit će Miro Bulj dok će svi ostali, uključujući i preostale aktualne i bivše zastupnike s Markova trga, biti ispod 10%. Da bi se inauguriralo neko, u smislu poznatosti (ne nužno i dosadašnjeg dužnosničkog staža), politički novije lice (konkretno Sonja Čikotić) kao poželjno biračima u nekoliko mjeseci pretkampanje i kampanje, potrebno je najčešće učiniti ono što je učinio HDZ kombinacijom isturenog Resslera i ostalih nacionalno slabijih kandidata. Konkretno, to znači da Čikotićka pored mnoštva bivših i sadašnjih saborskih zastupnika, još k tomu s drugog mjesta, usprkos najjačoj preferencijskoj kampanji neće uspjeti prijeći 10%.

 

 

Liste oko i ispod praga – kandidati preferencijski dominantni

 

Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović trebali bi prijeći 10% preferencijskih glasova, no ovdje zbog prvog mjesta na listi valja dati prednost Esih. Od Glasnovića i Starčevića također valja očekivati nezanemariv broj glasova premda bi on, izražen u postotku, mogao ostati ipak ispod 10%.

 

Petir i Kolakušić bi na svojim listama trebali biti jedini koji ne samo što će osvojiti jednu desetinu glasova njihove liste, već je za očekivati da će se taj iznos u njihovom slučaju dići i preko tri petine, odnosno preko 60%, a ne bi bilo iznenađenje i više od 70%.

 

Iako je START poistovijećen s Dalijom Orešković, za očekivati je ipak da će zbog poznatijih drugih ljudi na toj listi njezin postotak biti nešto (ali ne puno) niži od gore navedenog dvojca, premda je izgledno da bi mogao biti dovoljno visok da zaustavi Bojana Glavaševića (koji je ionako drugi na listi, bez opasnosti da ga tko pretekne) u hodu prema dvoznamenkastom postotku. No, to još ovisi o njegovoj ulozi i vidljivosti u kampanji.

 

Slično vrijedi i za listu kojoj su u korijenu Hrast i HKS i njezinu predvodnicu Ružu Tomašić. Ipak, ovdje valja, s obzirom na njegovu aktivnost u kampanji u sinergiji s vidljivošću zadnjega mjesta i učinkom dodatnih glasova (a sve to uz konstataciju da trenutno ničega od navedenoga nema kod donedavno mu popularnijeg stranačkog kolege Ilčića), skrenuti pažnju na izgledniji dvoznamenkasti postotak Zekanovića, no što je to slučaj kod Glavaševića u prethodnom odlomku.

 

Kao opravdanje nekih postavki o preferencijskim glasovima, što ih iznosimo ovdje, bit će zanimljivo vidjeti listu Bandićeve stranke kojoj je na čelu Martina Bienenfeld. S obzirom da na ostatku liste koja broji podosta poznatih i stručnih osoba, ipak nema imena takve snage da može masovnije privući glasove (premda će dosta kandidata osvojiti po više od 3%), predviđamo da će Bienenfeld osvojiti najviše preferencijskih glasova i da će ih biti više od 10% te da će prvi sljedeći po broju glasova vjerojatno biti Ljubo Jurčić, no ispod 10%. Ovo je tip liste gdje prvo mjesto donosi početnu prednost od 7 – 8%, liste koja bi se trebala najviše uklopiti u našu shemu startne prednosti prvorangiranog kandidata s nedovoljnom snagom bilo kojeg drugog da iskoči, ali opet s dovoljnom disperzijom glasova da ni taj prvi ne odskoči daleko od tih 10%. Za razliku od HDZ-ove liste na kojoj prvi ima značajnu prednost, jer na listi nema jakih kandidata koji bi mu te glasove uzimali, ovdje prvi ima baš takvu rangirajuću prednost, jer na listi ima još usporedivo konkurentnih imena, ali budući da ih je više (a ne jedno!), glasovi se neće fokusirati na jedno konkurentsko ime, već raspršiti na njih nekoliko. Učinak toga bit će: a) svi od drugog mjesta pa dalje daleko su od prelaska praga, b) prvorangiranoj osobi ta će pozicija taman toliko pomoći da ostane prva, dobila ili ne dobila preferencijskih 10% (a s obzirom da ocjenjujemo da bi na bilo kojem drugom mjestu ona dobila najmanje 2-3%, samim tim ocjenjujemo da će u ovom slučaju prijeći 10%).

 

Potencijal za najveći postotak osvajanja glasova od pojedine liste ima kandidat čija je to (neovisna) lista (ili, rječnikom zakonodavca, lista grupe birača koje je dotični kandidat nositelj). Za ono što je na prošlim izborima bila Mirela Holy s najvećim postotkom preferencijskih glasova, na ovim su izborima u konkurenciji Marijana Petir na svojoj neovisnoj listi i Mislav Kolakušić na svojoj neovisnoj listi. S obzirom na to da Petir ipak ima kandidata koji mogu osvojiti i oko 3 posto preferencijskih glasova dok Kolakušić nema nijedno (ni pasioniranim pratiteljima političke i društvene scene) poznato ime, trebali bi mu se stoga sliti gotovo svi preferencijski glasovi. Dakle, mala prednost u toj utakmici, u kojoj ozbiljno konkurira i Ivica Puljak, a koja bi mogla vrlo izvjesno biti i utakmica za Pirovu pobjedu, ide Kolakušiću.

 

Preferencijski najpotentnijie kandidate za prelazak preferencijalnih 10% (s lista iznad minimalno 1-2% glasova u anketama), bez obzira na listu na kojoj se nalaze, možemo razdijeliti u tablicu u četiri skupine, redom po očekivanim rezultatima preferencijskih glasova.

 

Preferencijski najsnažniji kandidati poistovijećeni s listom

Mislav Kolakušić, Marijana Petir, Ivica Puljak, Dalija Orešković

Preferencijski izrazito dominantni kandidati na listi na kojoj se istovremeno nalaze i neka druga politički poznata imena (ali koja im ne mogu znatno umanjiti prvenstvo)

Ruža Tomašić, Božo Petrov

Preferencijski dominantni kandidati (bilo zbog pozicije na listi, bilo zbog popularnosti u vlastitom biračkom tijelu) na listi na kojoj se nalaze i neka druga politički poznata imena (koja im mogu ograničiti izrazito velik preferencijski rezultat)

Karlo Ressler, Ivan Vilibor Sinčić, Anka Mrak-Taritaš, Bruna Esih

Preferencijski izgledni kandidati za rezultat iznad 10%

Krešo Beljak, Zlatko Hasanbegović, Biljana Borzan, Tonino Picula, Miro Bulj, Branimir Bunjac

Preferencijski granični kandidati za rezultat iznad 10%

Martina Bienenfeld, Ranko Ostojić, Hrvoje Zekanović


 

“Dominacija” o kojoj govorimo u tablici nije nužno takva po sebi, već je uvjetovana tijekom kampanje, pozicijom na listi, (ne)postojanju protukandidata i sl. Šuici, Pauku, Marasu, Klisoviću, Holy, Hrelji, Flegi, Lukaniću, Vuletiću, Čikotić, Glasnoviću, Starčeviću, Glavaševiću, Ilčiću ne predviđamo prelazak 10 posto premda za neke od njih to ne bi bilo veliko iznenađenje. Pri tome valja istaknuti da među njima postoje osobe (Maras, Glasnović, Starčević, a i netko od živozidaša tu uvijek može iznenaditi) koje imaju potencijal nekom svojom aktivnošću (pa i dirigiranim ekscesom!) u završnici kampanje pokupiti simpatije vlastitog biračkog tijela i zahvaljujući jednoj jedinoj izjavi u pravo vrijeme preskočiti navedeni prag.