logo Naslovna
naslov
PREFERENCIJSKI GLASOVI (I)
: Ivan Tomljenović - : 8.5.2019.

Jesu li prethodni izbori pokazali neka preferencijska pravila u ponašanju birača?


Ostavljajući po strani predviđanja o tome koja će od lista na izborima za Europski parlament polučiti kakav rezultat, u ovome ćemo se tekstu pozabaviti isključivo preferencijskim izgledima pojedinih kandidata na listama koje imaju izgleda polučiti značajniji rezultat.

 

U svrhu detektiranja nekih zakonitosti preferencijskog glasovanja, u pomoć možemo prizvati neke od prošlih izbora, primjerice, izbore baš za Europski parlament 2014. Pogledajmo (od najjače do najslabije liste) popis svih kandidata koji su bili prvi na pojedinim listama prije pet godina i popis svih drugih kandidata koji su prešli 10% preferencijskih glasova, uz navedene postotke koje su ostvarili. Primarno nas dakle zanima obrazac po kojemu birači, nakon što su se već odlučili za neku listu (to nam ovdje nije tema), biraju nekoga od kandidata s te liste.

 


Popis kandidata koji su bili prvi na pojedinim listama na izborima za Europski parlament 2014. i kandidata koji su prešli 10% preferencijskih glasova.

 

Od ukupno 25 kandidata postavljenih na prva mjesta, samo jedan nije prešao 10% preferencijskih glasova. Bio je to SDP-ov Neven Mimica. Povrh toga, još je samo 9 kandidata uspjelo prekoračiti spomenuti prag s nižeg mjesta na listi. Također, na svim je listama barem jedna osoba uspjela prijeći prag od 10%. Sve to znači da su na 25 lista ukupno 33 osobe osvojile dvoznamenkast postotak glasova.

 

Slični odnosi mogu se detektirati i na drugim izborima. Tako je npr. godinu dana prije, na izborima za Europski parlament, postojala samo jedna jedina lista (ona Piratske stranke) na kojoj nijedna osoba nije prešla 10% (ali je i njoj nedostajalo nekoliko glasova do toga praga).

 

Pogledajmo preferencijska ponašanja birača malo detaljnije i dublje. Uzet ćemo za primjer županijske rezultate kandidata koji je kao prvi na listi osvojio baš najmanji postotak preferencijskih glasova, a da je taj broj pritom bio najbolji pojedinačni rezultat u odnosu na sve druge kandidate s liste. To ćemo pogledati na primjeru kandidata Ante Rubeše iz Akcije mladih.

 


Županijski rezultati Ante Rubeše (AM) na izborima za Europski parlament 2014.

 

U tablici smo, uz postotak, stavili i broj glasova da bismo pokazali popriličnu pravilnost, čak i na vrlo malenom uzorku, prema kojoj birači prvoj osobi na listi, ukoliko nitko od ostatka liste ne iskače previše, daju startnih 7 – 8% glasova (ispod kojega postotka kandidat u pravilu ne ide). Pri tome je rezultat u županiji kandidatova prebivališta (i u kojoj je biračima najpoznatiji) očekivano iznad ostalih županijskih rezultata (u ovom konkretnom slučaju riječ je o Zadarskoj županiji). Također je vidljivo da su sve druge županije u kojima je ostvario rezultat iznad vlastitog prosjeka apsolutnog broja glasova, odnosno više od 44 glasa (a osim Zadarske koju smo izuzeli, takvih je bilo šest), postotno vrlo blizu jedna drugoj (od 9,48% do 12,92%), a onda i samom ukupnom postotku (11,93%).

 

 

Slučaj najmanjeg postotka preferencijskih glasova prvorangiranog kandidata na listi

 

Pogledajmo i rezultate Nevena Mimice s koalicijske liste SDP-a koji je osvojio najmanji postotak preferencijskih glasova od svih prvorangiranih kandidata na listama (i ujedno jedini ostao ispod preferencijskog praga od 10%).

 


Županijski rezultati Nevena Mimice (SDP) na izborima za Europski parlament 2014.

 

Na temelju rezultata kandidata s liste kojoj je na čelu bio Mimica nameće se nekoliko zaključaka. Naime, dok su Mimičini stranački kolege glasovima manje-više jednoliko županijski raštrkani (s nešto značajnijim uspjehom u mjestu rođenja i/ili prebivališta), s koalicijskim partnerima na njegovoj listi to nije bio slučaj. Mimica je osvojio najmanje glasova ondje gdje je Ivan Jakovčić (IDS) na njegovoj listi osvojio 61,57% (Istarska županija) te ondje gdje je Milorad Pupovac (SDSS) na njegovoj listi osvojio 32,57% (Šibensko-kninska županija), 36,45% (Vukovarsko-srijemska županija) i 15,11% (Osječko-baranjska županija). Dakle, najmanje je glasova osvojio ondje gdje je biračko tijelo druge stranke iz koalicije najkoncentriranije.

 

S druge strane, ako maknemo Jakovčićevih 61,57% u Istarskoj županije i nakon toga gledamo koliki je udio Mimičinih glasova na preostalih 38,43%, uviđamo da je to više od 7%. To zapravo potvrđuje tezu o, u načelu, startnih 7 – 8% za prvorangiranog  unutar biračkog tijela vlastite stranke, pri čemu to načelo ima preduvjet u tome da na listi ne smije biti osoba koja dominantno uzima glasove. To načelo, vidljivo u dosadašnjim preferencijskim ponašanjima birača, pretpostavlja da na listi nema dominantno omiljenih osoba onom biračkom dijelu za čiju se naklonost kandidat bori. Navedeno ne znači da 7 – 8% birača ne zna za koga glasuje i da nikad nije čulo za tu osobu, želeći zaokružiti samo onoga tko je na prvom mjestu. Upravo suprotno, to samo znači da taj dio birača, čak i kad je čuo za neke od ostalih kandidata s liste, (možda čak i simpatizira neke od njih), ipak u kolebanju koga preferencijski zaokružiti na kraju vjeruje redoslijedu stranke koju simpatizira i zaokružuje preferencijski broj jedan. Kad je na listi na nižem mjestu politički izrazito dominantna osoba, onda kolebanja nema i zaokružuje se taj kandidat uslijed čega onaj prvi na listi pada i ispod tih startno dohvatljivih 7 – 8%. Mimičin preferencijalni rezultat bio je takav i zbog SDP-ovim biračima (tada) omiljenog Picule kao i zbog koalicijskih partnera čiji su kandidati uzimali gotovo sve glasove vlastitog biračkog tijela, ali i dobivali simpatije dijela SDP-ovih izvornih birača (poput Anke Mrak-Taritaš na izborima za Hrvatski sabor). Uostalom, takav "danak u simpatiji" izdašno je "platio" i HDZ na račun koalicijskih pertnerica Ruže Tomašić i Marijane Petir (što je druga tema koja također traži svoju dublju obradu).

 

I, na kraju (kao i u Rubešinu slučaju), kad uzmemo županijski apsolutni prosjek Mimičinih glasova (1069), te maknemo domicilnu županiju (Splitsko-dalmatinsku), onda su županije s apsolutnim rezultatom iznad prosjeka postotno gotovo ujednačene (od 8,24 % do 9,09%) i najbliže ukupno postignutom postotku glasova (8,14%).

 

 

Slučaj najvećeg postotka preferencijskih glasova prvorangiranog kandidata na listi

 

Obratimo još pažnju na rezultate Mirele Holy koja je osvojila najveći postotak preferencijalnih glasova.

 


Županijski rezultati Mirele Holy (ORaH) na izborima za Europski parlament 2014.

 

Prosječni županijski broj glasova (dakle, ne prosječni postotak!) u slučaju Mirele Holy je bio 2494 glasa. U pravilu najsnažniji kandidat ostvaruje iznadprosječni rezultat u županiji svojeg prebivališta ili rođenja. Osim ako ta županija nije – Zagreb. Tada to pravilo nužno ne vrijedi iz jednog jednostavnog razloga – najveći broj kandidata (kao i oni, uz glavnog kandidata, relativno poznatiji) imaju prebivalište u Zagrebu. Ili, drukčije rečeno – nitko nije iz Zagreba i svi smo iz Zagreba. I svi kandidati u Zagrebu u pravilu raspršenije dijele te glasove. Tako da, uz iznimku glasova prebivališta, opet nam županije s iznadprosječnim apsolutnim brojem glasova imaju minimalne postotne oscilacije (od 59,45% do 63,77%) i približno određuju ukupni postotak (60,34%).

 

Ovakva i veća razina fokusiranja glasova svojstvena je listama koje se u cijelosti poistovjećuju s jednim kandidatom (pri čemu imamo i stranaka nazvanih imenom tog vodećeg kandidata). U takvim slučajevima (ako pri tome nema politički značajnijeg drugog kandidata na listi), neki drugi izbori nam sugeriraju da je izgledno osvojiti čak i oko 70 posto preferencijskih glasova (Bandić 2015. i Petrina 2016., obojica u svojim izbornim jedinicama na izborima za Hrvatski sabor).

 

U nastavku ćemo pogledati najizglednije liste za predstojeće europarlamentarne izbore te na temelju uočenih pravilnosti nastojati preferencijski pozicionirati kandidate na tim listama.

 

 

Ivan Tomljenović rođen je 1984. u Zagrebu. Tijekom školovanja više je puta sudjelovao na državnim natjecanjima iz matematike i hrvatskoga jezika. Diplomirao je teologiju na KBF-u. Bio je autor pitanja za kvizove HRT-a, studentski pravobranitelj Sveučilišta u Zagrebu, posebni savjetnik za politički sustav potpredsjednika Vlade i ministra uprave Ivana Kovačića. Doktorand je na studiju moderne i suvremen hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.